Čitanja: Iz 62,1-5; Ps 96,1-3.7-8a.9-10ac; 1Kor 12,4-11; Iv 2,1-12

Današnje Evanđelje pokazuje Isusa u Kani Galilejskoj. Tu je njegova Majka, tu su njegovi učenici, tu je svadbena svečanost vjerojatno nekog Isusovog rođaka. Isus je uzvanik. Nepriliku koja se dogodila mladencima kad je ponestalo vina, prva primjećuje Isusova Majka. Jedino ona zna tko je Isus. No, u ovoj nezgodi Marija progovara. Ide do Isusa i kaže mu: „Nemaju više vina.“ Nakon tih riječi, Isus čini čudesno djelo pretvorbe vode u vino.

Oduvijek je bila prisutna želja među ljudima da svojim očima vide čudesna djela, da vide čudo pa da onda mogu povjerovati. I dan danas hrli mnoštvo ljudi čim se pročuje da se negdje dogodilo neko čudo. Zašto? Da bi, vidjevši kakav znak, učvrstili svoju vjeru. Doista, čovjekovoj je vjeri potrebno promatrati Božje znakove da mu se vjera ne poruši u sumnjama jer uz vjeru je uvijek prisutna i sumnja. Zato mi kršćani ne možemo sačuvati svoju vjeru ako neprekidno ne sjedimo u zajednici vjere i u zajedništvu s Isusom koji nam se očituje po znakovima. Isus i danas pred nama čini sakramentalne znakove. I u ovoj svetoj Misi kruh i vino postat će Tijelo i Krv Isusova. U tim znakovima mi prepoznajemo Isusa i u tim se znakovima Isus nama očituje. Za našu vjeru nisu potrebna ukazanja ni čudesa, nego su potrebni sveti sakramenti. Oni nam otvaraju oči vjere kojima Isusa Učitelja prepoznajemo. Danas ćemo s većom pažnjom pratiti znakove kruha i vina koji će se pred nama događati, a onda ćemo vjerom prihvaćati prisutnost Isusovu. Kad ga vjerom prepoznamo pridružit ćemo se njegovoj gozbi u Svetoj Pričesti i po sakramentu svete Euharistije mi ćemo se s njime sjediniti – ući ćemo u zajedništvo s njime. Vjerujemo da je i Marija, Majka Isusova i Majka naša, danas ovdje s nama. Vjerujemo da za mnoge kojima ponestane vjere Marija moli svoga Sina Isusa: „Nestalo im je vjere. Daj učini nešto. Ti to možeš.“ To ga danas i mi zamolimo.

preč. Vjekoslav Gabud