Sveti Ivan Zlatousti je napisao: „Za vrijeme euharistijskog slavlja čini se da smo svi složni i braća, a kad je naš skup završen, jedan kritizira drugoga, onaj javno vrijeđa svoga brata, drugi je sav pocrvenio od zavisti, škrtosti ili udovoljavanja požudama. Netko se podaje nasilju, drugi senzualnosti, ili kojem drugom poroku. Nakon što smo se pričestili kod ovog stola, zar da uzmemo oružje jedni protiv drugih, umjesto da se zajedno naoružamo protiv sotone? Eto, što nas čini slabima: umjesto da ujedinimo svoje mačeve na jednoj jedinoj fronti protiv njega, mi se sjedinjujemo s njim da se borimo protiv svoje braće. Nisu samo koplja i mačevi, mnoge riječi prouzrokuju još dublje rane. Ako te tvoj bližnji uvrijedio, moli Boga da mu bude milostiv, on je tvoj brat, ud tvoga tijela, pozvan da sjedi za istim stolom s tobom!“

Sv. Ivan Vianney uvijek je opominjao vjernike: «Nedjelja je dan Gospodnji. Bog je od sedam dana u tjednu zadržao za sebe samo jedan. Stoga zašto prisvajate što nije vaše? Znajte da ukradeno blago ne donosi koristi. Od dana koje Bogu ukradete, nećete imati nikakve koristi. Poznajem dvije riječi koje dovode čovjeka do prosjačkog štapa: krađa i nedjeljni rad!»