ČITANJA: Post 15, 1-6; 21, 1-3 Ps 105, 1-9; Heb 11, 8. 11-12. 17-19; Lk 2, 22-40

Sveto Pismo već na prvim stranicama piše: „Nije dobro da čovjek bude sam!“ Sam Bog potvrđuje da nema sreće u samoći. Zato Bog stvara čovjeku ženu da među njih stavi sreću obiteljskog života dajući im roditeljsku moć i vlast i zapovijed: „Rastite i množite se, zemlju napučite i njome zagospodarite.“

To sve znači da je Bog tako zamislio sreću čovjekovu u obiteljskom zajedništvu muža i žene i njihove djece. U tom krugu je čovjekova sreća ovdje na zemlji. U tom zajedništvu postavljene su i dužnosti i obaveze roditelja prema djeci ali i djece prema roditeljima. Nije dovoljno samo roditi dijete nego ga se mora odnjegovati i na duši i na tijelu. Svaka pogreška u tom odgoju ubija sreću, obiteljsku sreću čovjekovu. Najvažnije je održanje sklada obitelji za sreću čovjekovu.

Danas pred svojim očima imamo jednu obitelj iz Nazareta. Tu vlada potpuni sklad. Tu je, naime, svaki član obitelji potpuno spreman održati ravnotežu obitelji i ispuniti sve ono što je Bog u obitelj smjestio.

Majka te obitelji, Blažena Djevica Marija, izgovara pred Bogom: „Neka mi bude po tvojoj riječi.“ Muž te obitelji neprekidno razmišlja kako bi činio samo ono što je pravo i pošteno. Zato u času kad opazi da je Marija trudna odlučuje da je neće osramotiti. Sve njegove sumnje Bog je riješio. U toj obitelji je dijete Isus. O njemu je evanđelje napisalo: „Rastao je u dobi i mudrosti pred Bogom i ljudima i milost je Božja bila na njemu.“ Može li biti ljepšeg primjera sreće za svaku ljudsku obitelj. Po njoj, po obitelji iz Nazareta pokušajmo poravnati sve svoje obitelji da doista bude u njima sreća.