Sveta Ruža je, kao kći španjolskih doseljenika, rođena 20. travnja 1586. god. u peruanskom gradu Limi, po kojemu se i naziva Limska, a pravo joj je ime bilo Izabela. Gledajući njezinu ljepotu, jedna ju je, naime, kućna pomoćnica nazvala Ružom, a onda je taj nadimak prihvatila cijela obitelj, pa je već na krizmi lijepa Izabela i službeno postala Ruža. Već kao djevojčica je osjećala posebnu privrženost Bogu i potrebu za vršenjem pokore za obraćenje grešnika, a svoju je ljepotu nerijetko doživljavala kao teret koji ju u tome sprječava. Tako su ju roditelji, htijući iskoristiti njezin fizički izgled, odlučili udati za jednog bogatog mladića, no ona se tome bezuspješno opirala i htjela je pripadati samo Isusu, a kako nije više znala kako spriječiti taj čin, odsjekla je svoju dugu lijepu kosu i unakazila kožu ruku lužinom.

Sveta Ruža je posebno poznata po strogom pokorničkom životu, obliku koji je u njezino vrijeme bio nadahnjujući za mnoge, iako se nama danas može činiti potpuno besmislenim. Stoga ga i treba promatrati u kontekstu svoga vremena. Tako je ta svetica, prema zapisima koji su nam sačuvani, uvijek na sebi nosila pokorničku košulju i ispod nje oko bokova opasan lanac, a na glavi željeznu bodljikavu krunu. Uz to je redovito provodila samobičevanje, puno je postila i podvrgavala se raznim oblicima strogog isposništva i trapljenja. Kao takva, mnogim je svojim suvremenicima uistinu bila uzor, jer su joj se ne samo divili, nego su i sami bili potaknuti nastojati biti bolji.

Živjela je u maloj kolibici na imanju svojih roditelja, a bavila se svakodnevnim kućanskim poslovima, posebno uzgojem voća i povrća, te izradom ručnih radova, a sve je to prodavala i od dobivenog novca pomagala ne samo svoju obitelj, nego i siromašne i gladne, koje je često znala dovoditi k sebi. Uz to je bila za svoje vrijeme iznimno obrazovana i odlikovala se izvrsnim manirama. 1606. god. postala je dominikanska trećoredica. Poznata je ne samo kao pokornica, nego i kao mističarka i stigmatičarka. Utemeljila je prvi kontemplativni samostan u Južnoj Americi, a svoja je nastojanja velikim dijelom usmjerila i u misije.

Umrla je s 31 godinom života, 23. kolovoza 1617. godine, u svom rodnom gradu, gdje je i sahranjena. Papa Klement X. proglasio ju je svetom 1668. god., a tim je činom postala prva svetica američkoga kontinenta.