Prema predaji, rođena je u 3. stoljeću ili u Heliopolisu u Egiptu, Otac joj je bio bogat i ugledan poganin, trgovac purpurom, koji je iz silne ljubavi prema kćeri i pretjerane brige da ju netko ne oženi i odvede od obiteljske kuće, odlučio sazidati za kćer raskošnu kulu s dva prozora i postavio čuvare koji su budno pazili da joj se tko ne približi. Ona je pak saznala za kršćanstvo i ono ju je zaintrigiralo pa se obratila pismom Origenu, poznatom crkvenom piscu, a ovaj joj je uputio svećenika Valentina, preobučena u liječnika, koji ju je tajno poučavao u vjeri i kasnije krstio. Osnažena iskustvom ljubavi Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, naredila je radnicima, dok joj je otac bio odsutan, da probiju u zidu još jedan otvor i naprave treći prozor, a s nakanom da ju oni stalno podsjećaju na otajstvo Presvetoga Trojstva. Također je dala da se na vratime ureže križ. Kad se otac vratio s puta, pitao ju je zašto je to napravila, a kad mu je rekla kako duša upija svjetlo kroz tri duhovna prozora: Oca, Sina i Duha Svetoga, te da se obratila na kršćanstvo, otac se razbjesnio i predao ju vlastima. Djevojka je bila podvrgnuta velikim mukama, a na očev zahtjev na kraju su mu odobrili da joj on sam odrubi glavu. Kad se vraćao kući počela je velika grmljavina, pa ga je pogodila i ubila munja.

Navedena je legenda samo jedna od mnogih koje su nastajale tijekom stoljeća, a s ciljem da preko nje osnaži kršćane u njihovoj vjeri. Bez obzira na šture vjerodostojne podatke o svetoj Barbari, štovanje te svetice svoju vrijednost može naći u činjenici da je ona, kao i mnogi drugi kršćani njezina vremena, podnosila velika poniženja zbog svoje vjere, a vjerojatno je i podnijela mučeničku smrt.

Sv. Barbaru posebno časte kao zaštitnicu: rudari, ratari, talioničari i topniki, a njezin se zagovor često traži za dobru i blaženu smrt.