Sv. Marko Križevčanin, koji se sam potpisivao kao Hrvat („Marcus Crisinus Croata Crisiensis“), živio je i dao život za vjeru. Bio je natprosječno nadaren, a nakon studija u Grazu i Rimu te kratka boravka u domovini odlazi na velike dužnosti u „veliki svijet“, u Košice (Slovačka), grad u kojem je tada bila utvrda mađarskih kalvinista, protestanata koji su željeli potpuno protjerati katolike. Kad je naš Marko, skupa s isusovcima Mađarom Stjepanom Pongraczem i Poljakom Melkiorom Grodzieckim, odbio odreći se vjernosti Katoličkoj Crkvi, vođe kalvinista su ih pogubili nakon višednevna mučenja. Njihova smrt izazvala je zgražanje i među običnim građanima, kalvinistima koji su sv. Marka znali kao osobu koja se s njima družila u zajedništvu po Kristovoj ljubavi. Marko Križevčanin svojim je životom potvrdio kako i ljude drugačijih uvjerenja treba znati prihvatiti i s njima živjeti, ali pritom se nikad svoje vjere odreći niti ju zanijekati.

Veličinu sv. Marka, koji je prije svega želio biti svećenik, ocrtavaju i riječi iz pisma koje je 1619. uputio nadređenomu biskupu, moleći ga da ga razriješi dužnosti upravitelja opatije: „Ne možemo svi sve. Jedan može jedno, drugi drugo. Moja je narav takva da ne mogu biti upravitelj imanja. Stoga molim da mi se odredi drugačiji način služenja, u kojem ću biti korisniji.“