Prvi je hrvatski blaženik, dominikanac i biskup Augustin Kažotić rođen je u Trogiru oko 1260., a umro u Luceri 3. kolovoza 1323. godine. U red sv. Dominika ušao je u Splitu. Nakon završetka studija u Sorbonni radio je s fra Nikolom Bocassijem koji je kasnije postao kardinal i papa Benedikt XI. On ga je 1301. godine imenovao biskupom u Zagrebu. Kao zagrebački biskup bio je teološki pisac i propovjednik. U obilascima biskupije svećenike je poticao na pastoralni rad i duhovni život. Reformirao je liturgiju i uveo originalni „zagrebački obred“.

Utemeljitelj je katedralne škole, uveo je u katedrali zajedničko moljenje časoslova, vodio je računa o higijeni naroda i zdravstvu, a brinuo se o siromasima.

Od svojih biskupskih prihoda redovito je veći dio dijelio siromasima. Papa ga je uskoro imenovao biskupom Lucere, maloga grada u južnoj Italiji, gdje je umro i nakon godine dana. Tijelo mu se čuva u tamošnjoj katedrali, a dio moći u njegovoj kapeli u zagrebačkoj katedrali. Blaženim ga je proglasio 1702. godine papa Klement XI., a vodi se postupak i za njegovo proglašenje svetim.

Povjesničar Baltazer Krčelić, kanonik, piše da je 1312. g. u doba gradnje katedrale bila velika suša i da je po zagovoru sv. biskupa na današnjem Trgu bana Jelačića provreo izvor vode, koji je u posljednje vrijeme vrlo lijepo uređen. To je svima poznati „Manduševac“.