Ilija je starozavjetno svetopisamsko ime. Dolazi od hebrejskog imena Elijjahu i znači “moj Bog je Jahve”, “Bog je Jahve”. Jedan je od malobrojnih starozavjetnih proroka koje katolička Crkva ima u kalendaru i naziva ih “svetim”. Smatra se začetnikom proročkog pokreta u Izraelu i kao takav nalazi se uz Isusa (Mt 17,3;Lk 4,25). U Bibliji o sv. Iliji najviše možemo doznati iz Prve i Druge knjige o Kraljevima (1 Kr 17; 2 Kr 2). Prorok Ilija potječe iz Tičbe u Gileadu, brdovitom području istočno od Jordana. Nakon smrti kralja Salamonoa Izrael se podijelio na Sjeverno i Južno kraljevstvo. Živio je u Sjevernom kraljevstvu u vrijeme kralja Ahaba, kraljice Izebele (875.-854 prije Krista) i Ahazje (854.-853. pr.Kr.) . Zbog gospodarskih i političkih razloga Ahab je za ženu uzeo fenićanku Jezebel, a ona je sa sobom uz bogatstvo donijela i svoje barbarske običaje, kultove i poganska božanstva. Jahve, Bog Izraelov, tada progovara na usta svoga proroka Ilije, čiji se glas javlja kao grom iz vedra neba. Svojim djelovanjem, molitvom i čudesnim djelima sve je činio da pokaže veličinu jedinog i pravog Boga Jahve. Žestoko, beskompromisno i odlučno se suprostavio poganskim kultovima i štovanju njihovog boga Baala koje su častili kralj Ahab te još više njegova žena, kraljica Izebela, kćerka poganskog sidonskog kralja. Ilija ih otvoreno napada što su ostavili pravoga Boga. Biblija nam govori o mnogim Ilijinim čudesima, napose o tome kako je osramotio i smaknuo Baalove svećenike(1 Kr 18).