Svete mise se mogu služiti za svaku ljudsku potrebu i životnu priliku, jer se Isus Krist prikazao Ocu nebeskom za naše spasenje i za naše cjelokupno dobro, mukom i smrću na križu, a sveta misa uprisutnjuje tu Kristovu žrtvu i daje nam po njoj potrebne milosti.

Stoga valja znati da i u sada važećem kanonskom zakonodavstvu, konkretno u kan. 945, § 1, koji glasi: „Prema potvrđenom običaju Crkve, dopušteno je da svećenik koji slavi ili koncelebrira misu primi prilog da bi misu namijenio na određenu nakanu“. To znači da se ne plaća Misa nego se daje prilog svećeniku u visini od 50 kn (prema odredbi Hrvatske biskupske konferencije) da se odsluži Misa na nakanu onoga koji tu nakanu daje. Pjevane mise su 130 kn.

Ako se u jednoj misi služi za vise nakana ili pokojnika, isto tako stoji da ako prilozi prelazi stipendij od 50 kn tj. samo jedne svete Mise ne idu svećeniku već se dostavljaju u biskupiju koja će ih namijeniti u svrhe određene pravom kan. 946 ZKP. Osnovno je pravilo da svećenik može na dan uzeti za sebe samo jedan misni prilog. Stoga je besmisleno govoriti ili misliti kako se radi o nekakvoj trgovini misa ili stjecanju bogatstva preko ove Kristove nekrvne žrtve što bi i onoga koji tako misli srozalo na nepoznavanje vlastite vjere i osuđivanja bez razloga.

„Svijet bi mogao biti bez sunca, ali ne bi mogao biti bez sv. mise. p. Pio