Svetog Benedikta nazivamo ocem zapadnog monaštva, jer je uveo redovnički oblik života u Zapadnoj Crkvi i dao mu značajne smjernice, a papa Pavao VI. proglasio ga je zaštitnikom Europe 24. listopada 1964. god., htijući mu na takav način i odati priznanje jer je svojim Pravilom i zauzetim djelovanjem na svim poljima, a posebno na području vjere i kulture, ostavio nemjerljivo blago cijeloj Europi. Blagdan mu se slavi 11. srpnja.
Sveti Benedikt se rodio oko 480. god. u Nursiji (danas je to Norcia u blizini Perugie, u Italiji), zajedno sa sestrom blizankom Skolastikom, također sveticom. Roditelji su ga poslali da izuči govorništvo, odnosno da postane pravnik, no on je prekinuo studij u Rimu i povukao se u samoću. Živio je neko vrijeme u zajednici asketa u brdima u blizini Subiaca, ali je htio izgraditi još veću osobnu duhovnost, pa se povukao u potpunu samoću, živeći u jednoj pećini, i tako je proveo tri godine.
Ljudi su počeli govoriti o njegovoj svetosti, pa su iz obližnjeg samostana došli monasi, odnosno pustinjaci koji su živjeli u zajednici, i zamolili su ga da im postane opat (poglavar samostana), jer je njihov umro.
Sveti Benedikt je pristao, no kada je došao k njima, prilično se razočarao, jer je osjetio kako je onaj prvi zanos života u zajednici oslabio, te se počela uvlačiti nedisciplina i pokvarenost. Zato je odlučio uvesti ponovno red, ali su ga redovnici, jer nisu mogli podnositi takvog strogog poglavara, pokušali otrovati.
Razočaran takvim stanjem, otišao je od njih u Subiaco gdje je osnovao dvanaest malih samostana i postavio im dvanaest poglavara, a sam je sve nadzirao, te je tako organizirao čvrstu zajednicu u kojoj je uveo red i disciplinu, i koja će po njemu dobiti naziv benediktinci. Tu su ga braća odlično prihvatila, ali je to izazvalo zavist kod drugih, pa je zato otišao 529. god. na brdo Monte Cassino, između Rima i Napulja, i ondje s braćom sagradio veliki samostan i dvije crkve.
Motne Cassino je postalo veoma značajno vjersko i kulturno središte. U njemu su benediktinci, pod strogim Benediktovim nadzorom, provodili uistinu život pun poslušnosti, bratske ljubavi i idealizma. Glavno im je geslo glasilo: Ora et labora! (Moli i radi!). Prema njemu, benediktinci su puno vremena provodili u molitvi, ali su se bavili i fizičkim poslovima: obrađivali su polja i vrtove, bavili se raznim zanatima, prepisivanjem vjerskih tekstova i drugim korisnim radom. Samostan Monte Cassino je od svoje izgradnje do današnjih dana doživio mnoga razaranja i pljačkanja.
Osim toga, za vrijeme Drugog svjetskog rata u njemu su se smjestili nacistički vojjnici, pa su saveznici taj spomenik kulture potpuno razorili u veljači i ožujku 1944. Konačno je obnovljen 1949. godine.
Sestra sv. Benedikta – sv. Skolastika, u svemu je nasljedovala svoga brata, pa je zato Benedikt osnovao i ženski red – benediktinke, sagradio im samostan na podnožju Monte Cassina. Tako je Skolastika postala majka zapadnih ženskih samostana koji su prihvatili Regulu sv. Benedikta. Sveti Benedikt je umro 21. ožujka 547. godine. Dio se njegovih posmrtnih ostataka nalazi u obnovljenoj crkvi Monte Cassina, a drugi dio u Francuskoj.