Sv. Bonifacije se rodio u Engleskoj. Odgojen je u benediktinskim samostanima. Benediktinski samostani bili su tada glavna žarišta europske kulture. Odgoj je djelovao na mladoga Winfrida tako da je i sam postao benediktinac. U zreloj dobi odlučuje se za misije na europskom tlu među Germanima u današnjoj Njemačkoj. Bilo je to g. 716. Kasnije dobiva pismenu punomoć za misionarenje Germana od samoga pape Grgura II. U tome dokumentu Winfrid se prvi put naziva Bonifacijem, jer je preuzeo ime jednoga slavnoga mučenika Rimske Crkve. Bonifacije putuje godine 722. u Rim i ondje ga sam Papa posvećuje za biskupa. Bonifacijev misijski rad sastojat će se u tome da te već pokrštene Germane dovede do dubljih spoznaja kršćanskih istina i do pravoga života iz vjere. Za tu svrhu osnivao je na njemačkom tlu benediktinske opatije, koje su bile rasadnici kršćanski život i kulture.

Osnivao je i ženske samostane za benediktinke. Sve što je tada u Njemačkoj bilo učinjeno na području gospodarstva, graditeljstva, slikarstva, plastike, glazbe, književnosti, znanosti i odgoja, sve to bez izuzetka potječe iz benediktinskih samostana. Najglasovitiji samostan što ga je na njemačkom tlu utemeljio sv. Bonifacije bio je u Fuldi.

Bonifacije je organizirao crkvu u Njemačkoj, osnovao je nove biskupije i uvijek je u svojem djelovanju bio povezan sa papom u Rimu. On je uvijek bio odan i poslušan sin nasljednika sv. Petra i namjesnika Isusa Krista. On je uvijek smatrao papu ocem svega kršćanstva. Osim kod Germana, djelovao je i među Francima gdje je bio obnovitelj i reorganizator Crkve. U proljeće g. 754. Bonifacije je otišao na sjever. Pratila su ga brojna redovnička subraća. Utaborili su se nedaleko od morske obale. Bonifacije je 5. lipnja očekivao novokrštenike za sakrament potvrde. Umjesto njih u tabor je provalila četa razbojnika i sve poubijala. Jedna žena, očevidac toga događaja, koja je umakla smrti, svjedoči kako je Bonifacije htio knjigom zaštititi glavu. Ta knjiga pokopana je s njime u Fuldi i još se i danas može vidjeti. I tako je sv. Bonifacije svoju veliku i svestranu djelatnost zapečatio i vlastitom krvlju koja je postala sjeme novih kršćana i novoga procvata Crkve u germanskim zemljama. Zato ga se sa pravom zove apostol Njemačke. Možemo se zateći u čudu kada slušamo što je sve ovaj svetac učinio. Kako može jedan običan čovjek toliko učiniti.

Kao čovjek može puno učiniti, ali kao Božji čovjek koji je život posvetio Bogu i sve radio za Boga, moguće je činiti velika djela. Tu je na djelu Bog, a ne čovjek. Tako se proslavlja Božja mudrost. kada i u našim životima dođemo pred pitanje: Mogu li ja to učiniti ili podnijeti? Potrebno je samo staviti svoje povjerenje u Božje ruke, i tada su čuda vjere moguća i u našem životu. Neka i naš život zato bude živo svjedočanstvo koje je pokazao sv. Bonifacije, a lijepo napisao sv. Pavao apostol: “Ne živim više ja, već Krist živi po meni. “

***

“Gospodine, daj mi radost da ostanem u službi drugima, daj mi dobrohotnost u osluškivanju drugih, u supatnji s njima i u molitvi za njih; daj da uvijek i svugdje budem odraz tvoje dobrote, i neka svaka moja gesta govori: “Bog je nježnost. ” Gospodine, otkrij mi kakva je moja zadaća, budući da stablo života daje svoje plodove koji su vlastiti jeseni. Otkrij mi da ljudska dob nije granica ljubavi. Neka tvoja ljubav sjedini i ispuni moje srce, a tvoja prisutnost neka bude tajna moje sreće. “