Sveti Josip, Isusov poočim i zaručnik Blažene Djevice Marije, jedan je od svetaca Katoličke Crkve o kojima nemamo puno povijesnih podataka, a opet, s druge strane, ono nešto malo što nalazimo zapisano u Svetomu Pismu toliko je nadahnjujuće i veličanstveno, da bi se mogle napisati tisuće stranica. U tom je svjetlu razumljivo što su mnogi i mnogi našli duhovno nadahnuće u samozatajnosti toga svetoga čovjeka i promišljajući o njegovoj ulozi u povijesti spasenja oblikovali niz pjesama, romana, molitava i različitih oblika pučke pobožnosti.

Za svetoga Josipa ne znamo ni kada je rođen, ni kada je ni kako je umro, a ne znamo ni mnoge druge podatke koje bi ljudska znatiželja rado voljela otkriti o tako jednoj povijesno i nadpovijesno značajnoj osobi, odnosno onomu komu je sam Otac dao toliku milost da mu je povjerio na odgoj vlastitoga Sina. Sama ta činjenica da ga je Bog izabrao iznad svih drugih ljudi za takvu neizmjerno važnu ulogu, upućuje na neoboriv zaključak da je, bez obzira što to ne možemo potvrditi objektivnim dokazima, morao biti iznimno svetoga života. Stoga je razumljivo da je štovanje svetoga Josipa u Katoličkoj Crkvi toliko važno i vrijedno da će ono, uz štovanje Blažene Djevice Marije, Majke Kristove i Majke Crkve, biti iznad štovanja bilo kojega drugoga svetca.

Sveto nas Pismo poučava da je sveti Josip bio iz loze židovskoga kralja Davida, Betlehemca i najmlađega sina u oca Jišaja, kojega je oko 1000. god. prije Krista prorok Samuel po Božjoj zapovijedi pomazao za kralja, a prorok Izaija navijestio je da će isklijati mladica iz panja Jišajeva, te time nagovijestio da će budući Mesija biti iz Davidove loze. Ipak, strogo gledano, iako je sveti Josip Davidov potomak, to se u punom smislu ne može reći za Isusa, jer njegovo začeće nije bilo podvrgnuto redovitim biološkim okolnostima, nego je bilo od Duha Svetoga, bez fizičkoga udioništva njegova poočima. No, ono što je možda najviše i najljepše rečeno o svetomu Josipu, pronalazimo u riječima Svetoga Pisma, po kojima je on pravedan, do mjere da je u svojoj pravednosti smišljao kako da Blaženu Djevicu Mariju potajice otpusti, a da ju istovremeno ne izvrgne sramoti nakon što je saznao za njezinu trudnoću. Sve što se kasnije u Svetomu Pismu može naći o Blaženoj Djevici Mariji i njezinu zaručniku svetomu Josipu upućuje na posvemašnje podlaganje Božjoj volji, po čemu su nam i pojedinačno i zajednički iznimno nadahnjujući uzor. Štoviše, poseban su nam uzor u jednostavnom i nenametljivom životu, u svakodnevnom vršenju redovitih obiteljskih obveza, a kao takvi i poticaj svakoj obitelji da nastoji slijediti takav sklad i jednostavnost kakvu je pokazivala Sveta Obitelj.

+ + +

Molitva kardinala Franje Kuharića svetom Josipu

Sveti Josipe, glavaru svete nazaretske Obitelji i čuvaru Crkve Božje, tebi se kroz stoljeća Crkva u Hrvata utjecala kao svome zaštitniku i tvom je zagovoru preporučivala svoje obitelji i cijeli narod. Brižni poočime Spasitelja svijeta i prečisti zaručniče Svete Djevice, povjeravamo ti sve obitelji hrvatskog Naroda da zajedničkom dnevnom molitvom ispune svoje poslanje i budu blagoslovljene ljubavlju, slogom, mirom i novim životom. U ovim teškim vremenima izmoli našem narodu i svim narodima zemlje mir u pravednosti i ljubavi. Zagovaraj nas pred Presvetim Trojstvom da ostanemo vjerni Isusu Kristu u Katoličkoj crkvi, prolazeći zemljom čineći dobro. Amen.