Kad govorimo o Svetom Josipu, onda mi kao vjernici, najprije gledamo po čemu je on omilio Bogu, tj. o njegovim krepostima ili vrlinama. Kreposti ili vrline su svojstva neke osobe po kojima se ističe kao čovjek i po kojima se ističe kao čovjek Božji ili vjernik. Kao prvu vrlinu kod Svetog Josipa spominjemo čvrstu vjeru u Boga. Gdje se očituje ta čvrsta vjera? Bilo je u životu Josipovom momenata koji očituju njegovu čvrstu vjeru u Boga. Uzmite npr. moment kad je Josip opazio da je Marija trudna. Taj moment vrlo lako stvori sumnju ili barem nedoumicu ili veliko razočaranje. Tada on kao Božji čovjek postupa vjerom u Boga i pouzdanjem u Boga. Ne kuje osvetu i ne čini nepravdu. Naprotiv, kaže sveto Pismo, on smišlja kako ne bi Mariji nanio nikakvu nepravdu i bilo kakvu nepriliku i teškoću. Ne obuzima ga mržnja nego pouzdanje u Boga. On tada čeka da mu Bog prosvijetli um i srce da pošteno postupi prema Mariji, svojoj zaručnici. Bog mu uzvraća zbog njegove vjere i poštenja te mu u snu šalje poruku: “Josipe, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Ono što je u njoj začeto doista je od Duha Svetoga”. Poštenom i vjernom čovjeku Bog uvijek pokazuje pravi i ispravni put. Tako je Bog pokazao i svetom Josipu. I probudivši se od sna Josip uzima k sebi Mariju, ženu svoju, kako mu je Bog objavio. Josip vjerojatno nije mnogo razumio od sveg ovog Božjeg djelovanja oko Isusova začeća, ali je pouzdanom vjerom slijedio sve Božje naputke. Prava vjera jest u tome da se čovjek u potpunom povjerenju predaje u Božje ruke, makar ništa od svega toga ne razumio. Vjerom doznaje da ga Bog sigurno po dobrom putu vodi za njegovo dobro.

Promotrimo i drugi događaj koji nam otkriva veliku vjeru Josipovu. Bio je to moment kad mu Bog objavljuje: “Uzmi dijete i Mariju i bježi u Egipat jer Herod hoće ubiti dijete i ostani tamo dok te ne pozovem natrag”. Josip ustaje noću i odlazi, gotovo u nepoznato, ali s vjerom da će Bog voditi njegov put i do Egipta i natrag.

Razmotrimo i treći moment koji pokazuje čvrstu Josipovu vjeru. Bio je to moment kad su Josip i Marija opazili da se Isus negdje izgubio pa se vračaju u Jeruzalem tražeći ga. Josip i tada ide kao vjernik u Jeruzalem i zna da i ondje Bog vodi njegove korake i nakon tri dana pronalazi dijete Isusa. Tom zgodom dijete Isus im odgovara: “Što ste me tražili? Zar niste znali da ja moram biti u onome što je Oca mojega”. Od tog časa Josipu je bilo jasno da Isus ide onim putem kako mu je Otac nebeski odredio. I to je prihvatio velikom i snažnom vjerom.

Sveti Josip je bio vjeran ne samo Bogu nego i svojoj obitelji. Njemu je Bog povjerio odgoj i brigu oko utjelovljenoga Sina Božjega. On postaje Isusu i hranitelj i odgojitelj, brižni otac nazaretske obitelji. Prema Mariji je bio najodaniji i najvjerniji muž i suprug, pravedni čovjek. Sveto Pismo ga zove Josip Pravedni. Ta riječ pravedan označuje sve vrline koje je Josip imao. To znači pravedan odnos prema Bogu, pravedan odnos prema Mariji i pravedan odnos prema Isusu Sinu Božjemu. Kao drvodjelja sigurno je imao pravedan odnos prema radu i bio radin i pošten radnik i brinuo se za materijalnu sigurnost svoje obitelji. U svetom Josipu nalazimo uzor mladića zaručnika, u njemu nalazimo i uzor poglavara jedne obitelji. U njemu nalazimo uzor kreposnog obiteljskog života. Sigurno mu je i smrt bila blažena jer je uz njega bio Sin Božji i Isusova majka Marija. Danas ga sveta Crkva postavlja za uzor cijeloj Isusovoj Crkvi, svim, njezinim članovima i moli za sretnu smrt. Molimo ga da svojim zagovorom i primjerom ozdravi naše hrvatske obitelji koje razara nevjera, pohlepa za bogatstvom i nevjernost supružnika.

preč. Vjekoslav Gabud