10. kolovoza Crkva slavi blagdan svetoga Lovre, đakona i mučenika iz 3.st., koji je svoju vjernost Kristu, u vremenima teških progonstava, posvjedočio mučeničkom smrću, a svoju neizmjernu ljubav prema sirotinji i skrb Crkve prema najnezaštićenijima pokazao tako što je svu tadašnju crkvenu imovinu Rimske Crkve, kao onaj koji je bio zadužen za nju, podijelio siromasima, te upravo zbog toga izazvao bijes rimskog prefekta koji je naredio njegovo mučenje i njegovu smrt. Sveti je Lovro svojom mučeničkom smrću, kao i toliki progonjeni kršćani prvih stoljeća, čvrsto posvjedočio svoju neslomljivu vjeru u Krista i u uskrsnuće, te su tako riječi Tertulijana, jednog od najvećih kršćanskih mislilaca toga vremena, i u njegovu slučaju posvjedočile kako je „krv mučenika sjeme novih kršćana“, odnosno kako su upravo svjedočanstva koja su progonjeni kršćani davali svojom mučeničkom smrću bila ona koja su pogane poticala da se i oni odreknu lažnih božanstava i postanu svjedoci Kristovi. Štoviše, takva neustrašivost i spremnost svetoga Lovre nuka nas da se prisjetimo i mnogih današnjih kršćana koji su diljem svijeta proganjani i ubijani na najokrutnije načine samo zato što su Kristovi učenici, te molimo svetoga Lovru neka im bude svojim životom uzor u ustrajnosti, a svojim nebeskim zagovorom zaštitnik i putokaz prema nebeskoj slavi.