Na današnji blagdan čitamo iz Svetog Pisma o jednom strahovitom sukobu, borbi, koja je pokrenula ne samo zemlju nego i cijelo nebo. Borba se dogodila u samo zoru stvaranja duhovnog svijeta, svijeta nematerijalnih i neuporedivo inteligentnijih biča koje mi zovemo anđeli. Sama riječ “anđeo” je grčkog porijekla a znači glasnik. Sukob je nastao između dviju sukobljenih strane. Jedna strana je strana najvećih oholica – duhova koji su svjesni svoje veličine, svoje razumske moči i ljepote koji su otkazali poslušnost svome stvoritelju i rekli mu riječ oholosti: “Ne ću ti služiti”.
Druga strana ove izvansvemirske bitke, ovog sukoba, strana je vjernih, odanih Božjih glasnika, Božjih anđela koji iskazuju Bogu neograničenu poslušnost, ljubav, odanost i služenje. Njihovo je geslo ispisano u imenu njihovog vođe čiji blagdana danas slavimo a ime mu je Mi-ha-el što u prijevodu znači “Tko je kao Bog?“ Nitko nije kao Bog! On i svi vjerni i odani duhovi ostali su u borbi na Božjoj strani, stali su uz dobro i pobijedili na strani dobra. Izvojevali su pobjedu ne samo za onda nego i zauvijek. Sotona, pobornik svakog zla, otac laži, stara zmija zauvijek je zbačen s neba u ponor pakla u vlastitu nesreću.
Ova borba dobra i zla nije završila na nebu. Ona je još uvijek prisutna u svemiru, prisutna je i na našoj planeti zemlji, na ovoj maloj svemirskoj prašini. Sveto Pismo nam ponovo kazuje gotovo ponovljeni prizor koji se ponovio pojavkom razumnog biča, pojavkom čovjeka na zemlji. Opet Biblija govori o staroj zmiji, ocu laži i zavodniku, sotoni koji i ovdje na zemlji ponovo započinje borbu između dobra i zla. Sotona je na djelu u čovjekovoj povjesti na zemlji. Sotona, otpali anđeo ponovo je podijelio ljudski duh na zlo i dobro. I mi sami smo svjedoci te borbe – borbe zla i dobra, borbe ropstva i slobode, borbe istine i laži, borbe pravde i nepravde. Več je stari Ovidije, rimski pjesnik, napisao o toj borbi između dobra i zla u samom čovjeku. On piše: “Vidim ja što je dobro i to povrđujem ali ipak slijedim ono što je zlo”. Ova je zemlja od pojavka razuma zahvaćena plamenom borbe, posuta je grobovima poginulih, polivena krvlju ranjenih u neprekidnoj borbi između ropstva i slobode, pravde i nepravde. Ova zemlja piše svoju povijest, veliku knjigu ljudskih zabluda i zločina a ispisana je ljudskom krvlju. Nije ova borba mimoišla ni srca vjernika kršćana. Ona se zna rasplamsati i u srcu najvećih svetaca. Piše sveti apostol Pavao: “Vidim dva zakona u sebi: jedan me vuče dolje prema zemlji a drugi me vuče gore prema nebu”. U srcu čovjekovu se vodi borba između dobrih i zlih misli, između dobrih i zlih želja, tu u srcu čovjekovu se rađaju zle i dobre namjere, tu u srcu čovjekovu je početak zlog i dobrog djela. Tko će na koncu slaviti pobjedu? Na čijoj je strani pobjeda? Jednom i zauvijek izrečeno je, dosuđeno je od neprevarljivog Boga suca, stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga, materijalnog i nematerijalnog, izrečena je osuda zlu a pobjeda dobru. Dosuđena je pobjeda istine nad lažju, dosuđena je pobjeda pravde nad nepravdom, dosuđena je pobjeda slobode nad ropstvom. Znamo još će biti borbe i borbe, još će biti krvi i grobova, još će biti trenutačnih pobjeda i poraza, bit će još muka i patnji, ali bit će i pobjeda jer: “Tko je kao Bog?”, dovikuje nam to danas sveti Mihael, arkanđeo. On nas poziva na svoju stranu – na stranu dobra – u borbu protiv svakog zla, protiv zla u srcu i protiv zla oko nas. On s nama i mi s njime slavit ćemo pobjedu ako ustrajemo na njegovoj strani zasigurno će pobjeda biti naša.
Molitva sv. Mihaelu ark.
Sveti Mihaele arkanđele,
brani nas u boju;
protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon.
Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo:
Ti, vojvodo vojske nebeske,
Sotonu i druge duhove zlobne,
koji svijetom obilaze na propast duša,
božanskom krjepošću i jakošću u pakao strovali.
Amen.
(papa Leon XIII.)