34. nedjelja kroz godinu

1. čitanje: Dn 7, 13 – 14 : Vlast njegova, vlast je vječna.
Psalam: Ps 93: GOSPODIN KRALJUJE U SJAJ ZAODJEVEN !
2. čitanje: Otk 1, 5 – 8: Knez kraljeva zemlje… učini nas kraljevstvom, svećenicima.
Evanđelje: Iv 18, 33b – 37: Ti kažeš: ja sam kralj.

Što je glavno u kršćanstvu? Po čemu se kršćanstvo razlikuje od drugih religija i svjetonazora? Ići u crkvu nedjeljom? Vjerovati u ispravni nauk? Pridržavati se određenog morala?

U središtu naše vjere stoji živa osoba: ISUS.

Kršćaninom se postaje vjerom u Isusa Krista. Točnije: da ste s njim pronašli osobni odnos. – Bez tog živog središta, sve ostalo u vezi s kršćanstvom ostaje prazno, mrtvo i kruto. – Ali sve živi od NJEGA. Tko god ima odnos s Isusom i susreće NJEGA (u njegovoj riječi i sakramentu, u potrebitom bližnjem…) blizu je središta kršćanstva.

I ovo ispovijedamo (na svetkovinu Krista Kralja): da je Isus središte za nas, “Kralj naših života”.

Da li je on središte oko kojeg se vrti moj život? Da li je on put i istina i život za mene? Da li je on za mene loza bez koje nemam budućnosti? Da li je on “Kralj mog života” ? Tražim li u njemu smisao svog života? Tražim li u njemu svoj spas? Nalazim li u njemu mir, oslonac, sigurnost?

Što nalazim u Isusu? Što me privlači k njemu?

Prije svega, vidim koliko ozdravljenja dolazi od Isusa . – Da li je ikad postojala osoba koja je imala tako bezuvjetno pozitivnu, iscjeljujuću karizmu – poput Isusa? Evanđelja su puna ozdravljenja bolesnika koja je on činio. Ali ne samo to! Isus u ljudima budi povjerenje. Guraju se prema njemu, traže ga, žele ga dodirnuti. Čak i grešnici, stranci i prezreni nalaze povjerenje u njega. Upravo je to povjerenje vjerojatno tajna zašto su se toliki obratili, ojačali i uzdigli, doživjeli oslobođenje i ozdravljenje, našli mir i pomirenje, stekli hrabrost i pouzdanje. Zapanjujuće je kako se ljudi u susretu s njim oslobađaju svojih unutarnjih blokada, ovisnosti, opsesija i pretvaraju se u otvorene, slobodne ljude.

To je ono što želimo , želimo postati poput Isusa: zračiti pozitivnim, ljekovitim stvarima – poput njega. To je ono što želim: steći takvu blizinu s Bogom, takvu povezanost punu ljubavi, takvo apsolutno povjerenje, istu predanost – poput Isusa i biti slobodan od svakog straha.

Ono što me izaziva kod Isusa: njegov stav prema životu . Ne samoostvarenje, nego postojanje za druge. Jednom riječju: posvećenost.

Kako “Put s Isusom” funkcionira u praksi?

Prvo, govoreći mu uvijek iznova, održavajući kontakt s njim, moleći se. Moli se Isusu! Otvori mu se! Drži se njega! Sve mu reci i sve mu donesi. Predaj mu se. Zovi i pitaj, hvali i hvali. I hvala ti opet i opet. Terezija Avilska kaže: “Molitva, po mom mišljenju, nije ništa drugo nego ostati s prijateljem s kojim se često i rado susrećemo, jednostavno da budemo s njim, jer znamo da nas voli.” Takva molitva tada više nije činjenje i činjenje, već prije traženje Njegove prisutnosti, zadržavanje u Njegovoj prisutnosti. I postaje sve tiši i unutarnji. To postaje slušanje, tiho slušanje.

Urastanje u njegov način razmišljanja. Pokušavajući poprimati sve više njegovih obrisa. “Oblikujte moje srce prema svom srcu!” Preobrazi me u svoju ljubav! Težite za životnim stavom sličnim Isusovom: bez samoživosti, strasti prema Bogu i strasti prema ljudima,

Treće: “Radi što god ti kaže!” Čuj njegov glas. Slušaj ga. Evanđelje kao vodič, kao smjernica kao mjerilo. Njegova riječ daje orijentaciju. To je svjetlo u tami. Postoji utjeha i podrška. Spašava i liječi. Uzdiže i oslobađa. Ponekad i mene provocira. Postavlja pitanja. To me tjera na pitanje. Ali znam da je ovo ljekovito, da me budi, podsjeća na pokajanje i omogućuje mi rast.

I posljednje: Najvažnije za mene: povjerenje u Isusa . Zato ga zovem “prijatelj” i “gospodar”. Povjerenje mi nije prirodno. Pogotovo kada nešto pođe po zlu, kada moj život postane mračan, kada postoje ljutnja, razočaranja i iskustva patnje. Ali čim se iz sumnje, boli ili zbunjenosti uspijem obratiti Isusu, povjerenje se vraća i donosi sigurnost da nisam sam i osjećam podršku unatoč svemu. Tada osjećam da me Isus zapravo prati, da je on svjetlo koje me obasjava, snaga koja me jača, potpora koja me ne napušta.

Tako i danas, na svetkovinu Krista Kralja, Isus stoji pred svakim od nas i pita: Zar se ne želiš pouzdati u mene? Vjeruj mojoj ljubavi! “Ja sam vaše svjetlo i vaše spasenje. Ja sam snaga tvoga života” (usp. Ps 27). I kaže: Uzmi me za svog “kralja” – za prijatelja, za gospodara! Ja sam vaš Spasitelj i Otkupitelj. Zapravo je vrlo jednostavno: reci mi “da”! Postani sve više jedno sa mnom! Ne boj se! Uz tebe sam! Daj da te uzmem za ruku. Zatim ću ti pokazati put korak po korak. I dajte si snage za to. Naći ćete me u riječi mog evanđelja i u tišini molitve. Mene ćeš sresti u svakoj osobi kojoj daruješ ljubav i podršku.