Svetkovinu Krista Kralja uveo je papa Pio XI. 1925. god., kada su kršćani slavili 1600. obljetnicu Nicejskog sabora na kojem je definirana vjera Crkve u Kristovo božanstvo. Tada je sastavljeno i Nicejsko vjerovanje koje i danas molimo u euharistiji. Pun naziv svetkovine
je: “kralj svega stvorenja, kralj svemira” ne jednostavno “kralj” u političkom smislu riječi. Na ovu svetkovinu slavimo kršćansko značenje vremena i povijesti. Ponosni što smo sljedbenici patničkog kralja koji osmišljava patnje grešnih i nevinih, radosno slavimo blagdan kojim završava liturgijska godina. Crkva slaveći blagdan Krista Kralja na koncu liturgijske godine želi reći svima nama kršćanima da sve naše Bogoslužje, svaki naš duhovni i životni kult Bogu ima svoj početak i svoj završetak u Isusu Kristu, Sinu Božjem i našemu Bogu i Gospodinu.

Isus Krist nije došao na ovaj svijet da gospodari nad ljudima, da ljude tlači, zlorabi i iskorištava, već je došao da ljude spasi, da ih izbavi iz ropstva grijeha i zla, da ih oslobodi iz ruku svih onih koji čovjeka uništavaju i upropaštavaju. On se za nas rodio na ovoj Zemlji, za nas je živio i radio, on je za nas prošao kroz sve životne bijede, muke i trpljenja, on je za nas mučen i razapet na križu, s križa je svoju krv za nas prolio, za nas je umro i uskrsnuo da bi nama dao život i to u izobilju. Eto, on nije došao da ima sluge nego da bude Sluga svima „i da život svoj dadne za otkupninu za mnoge” (Mt 20, 27).

„Ti, Kriste, kralj si vjekova, ti vladar sviju naroda,
ti sudac si jedincati svih umova i srdaca.“