Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Gospodinove nam vraća živu svijest o Bogu prisutnome među nama, o Bogu koji nas ljubi i hodi s nama u našoj povijesti kao naš zaštitnik, pomoćnik i hrana kojom se hrani cijeli naš život. Staviti ga sa strane značilo bi osiromašiti vlastiti život, kao što mnogi ljudi danas čine, umjesto da mu zahvale i poklone mu se cijelim svojim bićem. Koliko je to važno, jasno nas je poučio Isus koji kategorički tvrdi da ne možemo imati života u sebi ako ne jedemo tijela Sina Čovječjega i ne pijemo njegove krvi. A nije Isus mislio samo na formalno, obredno blagovanje, već na onaj prisni odnos koji se uspostavlja s njime, a kojemu prethodi klanjanje i zahvalnost kao najdublji čin osobnosti koji možemo iskazati Bogu prisutnome u našem životu. Upravo jer nam je Bog tako bliz i blizak, jer nije htio da se klanjamo idejama, ispraznostima, fantazmama, već njemu koji nam daje život, ova je svetkovina izuzetno važna. Ona nas spašava od gubitka sjećanja i potiče da se ne zaboravimo klanjati najprije i jedino Bogu, jer on je Kruh našega života. Nevolje koje nam se dogode, kao što je Mojsije rekao Izraelcima, samo su kušnje u kojima se pokaže klanjamo li se istinski Bogu, je li nam tako važan kao što govorimo, ili pak njega prvoga odbacimo, a prionemo tražiti kruha zemaljskoga, kojemu dajemo prednost u odnosu pred Bogom. Zato je današnja svetkovina prigoda i za kajanje i obraćenje zato što se klanjamo idolima i proizvodima ovoga svijeta, umjesto da se klanjamo Bogu živomu. Obratimo se jer počesto mislimo, i tako se ponašamo, da čovjek živi samo od zemaljskoga kruha, umjesto da živimo od svake riječi što izlazi iz Božjih usta, a napose od Riječi koja je Kruhom za nas postala kako bi nas nahranila životom vječnim. Pozvani smo trgnuti se duhovno pogotovo kad vidimo kako nam se u euharistijskom kruhu Bog “servirao kao na tanjuru”, kako se slikovito kaže, to jest omogućio nam da ga imamo na dohvat ruke, jer on se ne usteže ni ustručava nama dati, a mi se pred njim ponašamo tvrdokorno, te ne znamo napraviti ni koraka dobre volje za sebe i svoje spasenje. Ne trudimo se učiniti ni ono malo što se od nas traži, te zaboravismo i koljeno prigibati i dušom se do zemlje pred Bogom prignuti. Stavljamo ga u drugi plan kao da je pitanje euharistije pitanje funkcionalnosti, a ne života.

Obnovimo danas na ovu svetkovinu žar za utjelovljenim Kristom, Božjom Riječju i Božjim Kruhom koji hrani naš život smislom i vječnošću. Ne stavljajmo Krista u drugi plan, jer bi to značilo staviti život u drugi plani. Zanemariti euharistijskog Isusa znači zanemariti vlastiti život, jer bez njega ni naš život ne doseže pravu vrijednost za koju je stvoren. Klanjajmo mu se iskreno, primajmo ga ponizno, blagujmo ga u čistoći i živimo po njemu u jednostavnosti, jer samo on je Kruh života vječnoga i Kruh našega uskrsnuća, i tko njega jede, živjet će uvijeke.

dr. sc. Ivan Bodrožić