Svetkovina Svih svetih i Dušni dan

Prvoga dana mjeseca studenoga slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svetce i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života, te su njihove duše ušle u Kraljevstvo Božje jer su nakon smrti njihove krsne haljine ubijeljene u Krvi Jaganjčevoj. Budući da ne znamo poimence sve one koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila da se ovaj dan zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.

Riječ je o onom beskrajnom mnoštvu običnih ljudi, mnoštvu koje nam svjedoči da svetost ne znači nenormalnost, besprijekornost, nego puninu ljudskosti. Stoga su na svetost pozvani svi kršćani, svih razdoblja i svih životnih okolnosti. Kao što je lijepo rekao papa Benedikt XVI.: „Da bismo mogli biti sveti, nije potrebno činiti izvanredne pothvate i djela, niti posjedovati posebne karizme, već jednostavno služiti Kristu, slušati ga i slijediti bez obeshrabrenja u teškim trenutcima. Samo s Njegovom pomoći možemo postati svetima.“

 

Dušni dan slavimo svake godine 2. studenoga, kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Pohodi grobovima i grobljima u tom pogledu redoviti su znak pažnje i vjere. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, prisustvuju svetoj Misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo gdje s oka svaka suza nestaje. Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život, što liturgija ističe riječima: „Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.“


Potpuni oprost za pokojnike čije su duše u čistilištu može postići onaj:

a) tko pohodi groblje tijekom 1. – 8. 11. i moli za pokojnike.
b) tko na svetkovinu Svih svetih i na Spomen svih vjernih mrtvih ili „Dušni dan“ pohodi crkvu ili oratorij i ondje se ispovijedi (ako treba) te pristupi sv. Pričesti, te izmoli Oče naš i Vjerovanje, te isto to još jednom izmoli na nakanu Svetog Oca.