Čitanja: Otk 7, 2-4.9-14; Ps 24, 1-6; 1Iv 3, 1-3; Mt 5, 1-12a

Današnji blagdan Svih Svetih svraća naš pogled na veliko mnoštvo iz svakog naroda i plemena, puka i jezika što ga nitko ne može izbrojiti. To mnoštvo grne pred prijestolje Božje i pred Jaganjca, Isusa Krista našeg Gospodina. Putem primaju bijelu haljinu, izbijeljenu krvlju Jaganjčevom, da se konačno dožive pred Bogom u pravom svjetlu, i pred Božjim licem osjete svu ljepotu svog postojanja i ljudskosti. Odakle dolazi toliko mnoštvo? – pitao se u svojoj viziji Ivan. Rečeno mu je: iz nevolje velike. Oni dolaze sa grešne zemlje u kojoj vlada zlo, grijeh, nepravde i laži.

Neki su pokojni proglašeni od strane Crkve svetima poput sv. Ante, Ivana Bosca, Marka Križevčanina, Nikole Tavelića, Leopolda Mandića i mnogi drugi, ali su također sveti i danas ih sve slavimo zajedno. Svi su oni prošli u zemaljskom životu razna iskušenja, nevolje i muke, a u Bogu su ih sve riješili na najbolji način. Svojim riječima, radom i životom već na zemlji slavili su Boga, svog Stvoritelja, da bi ih sada u vječnosti sve njih u potpunosti proslavio i nagradio vječnom srećom. Na svetost smo svi pozvani, a to postajemo vršeći časno, dobro i pošteno svoje životne i vjerničke dužnosti. Svi smo dakle pozvani na život u kojem se Bogu trebamo odazivati na poziv i činiti ono što je pravo i vrijedno ljudskog dostojanstva. Svatko u svom zanimanju ili zvanju može postati svetac ako surađuje sa Bogom u svojem životu.

Za Isusa, kao i za mnoge svete ljude se kaže da su zemljom prošli čineći dobro, ali oni nisu bili pošteđeni zemaljskih kušnji, patnji i raznih trpljenja. Božjom pomoću i u zajedništvu s Bogom sve su ih uspjeli prevladati. Evo tim putem pozvani smo i mi odvažno ići i jednog dana se s njima susresti. Neka nam Gospodin dade mudrosti i snage, da te naše prethodnike u vjeri nasljedujemo, idući ovozemaljskim našim putovima u skladu s Isusovim blaženstvima.