Svetkovina svih naših svetaca govori nam koji je konačni cilj našega života. Teolozi govore o ovom cilju relativno suhoparnim riječima kao što su “vječno blaženstvo”, “zajedništvo s Bogom” i “vidjeti Boga”. Sveci su već stigli do tog cilja, ali su mnoge njegove aspekte već odrazili u svojim životima.

“Svetac je osoba kroz koju sunce sja”, reklo je jednom dijete. Prethodno je vidjelo crkveni prozor s likovima svetaca i bila je zadivljeno jarkim sjajem slike jer ju je sunce obasjavalo izvana i sjalo kroz nju. Bog je sunce našeg života i želi učiniti da svijetlimo; a svetac je onaj koji dopusti da ga obasja ovo sunce tako da ga drugi mogu opaziti. Ili da to izrazimo drugom slikom koju je skovao sveti Franjo Saleški: “Sveci su svirana simfonija, dok je Evanđelje partitura.”

Sam Bog je potpuno svet, izvor svetosti. Njegova ljepota i slava su neizmjerne, zastrašujuće i privlačne u isto vrijeme. Na blagdan Svih Svetih, liturgija nam dopušta da gledamo, takoreći, kroz pukotinu na nebu: veliko mnoštvo iz svih plemena i naroda, koje nitko ne može izbrojiti, stoji pred prijestoljem Božjim. Sveci pjevaju pjesmu spasenja:

“Hvala i slava, mudrost i hvala, čast i moć i jakost Bogu našemu u vijeke vjekova.”

Ovaj pogled prema gore, ovaj pogled pun obožavanja prema Bogu, vrlo je važan za nas ljude ovdje na zemlji. Dobro nam je podići duh i odvratiti pogled od svega dosadnog i zamornog što određuje našu svakodnevicu, pa tako i crkvenu. „Gore srca. Podignite srca svoja!“ – „Imamo ih kod Gospodina!“ Riječi su koje ujedno izražavaju nevidljivu stvarnost koja našim inače tako ravnim, površnim životima daje dubinsku dimenziju.

To bi već trebalo biti izraženo u našoj liturgiji, da, to bi trebala biti slika nebeske liturgije o kojoj smo čuli u čitanju. Za to je potrebno da naše bogoslužje ne ponavlja banalnosti svakodnevnog života, nego da se na ugodan način izdvaja iz njih. Otuda mnogi znakovi i simboli, cvjetni ukrasi, svijeće i (barem ponekad) tamjan. Sve stvari u crkvi trebale bi biti pokazatelj da ovdje radimo više od pukog okupljanja i slušanja koliko-toliko zanimljivog govora. Ovdje slavimo svete događaje i dopuštamo da nas blagoslovi živi Bog, koji već živi među nama i kojega ćemo jednog dana moći vidjeti licem u lice, poput svetaca koji su na nebu.