SVIJEĆNICA

Svijećnica je svetkovina Prikazanja Gospodinova u Hramu. Teološki je dubok i ljudski potresan ovaj događaj, premda se na prvi pogled ne događa ništa neobično: ponavlja se jedan stari običaj židovskoga naroda: svakog prvorođenca prikazuju Boga za potpunu službu, a onda ga simbolički otkupljuju za ovaj život.

svijecnicaIsusa prikazuju njegovi roditelji, kao svakog židovskog dječačića. No utjelovljenja Riječ Božja sigurno prikazuje i sebe. Čitav Isusov život bit će poslanje ljudima da se na taj način izvrši sveopća Božja volja da se svi ljudi spase. Isusov život bit će život za druge u Bogu. On je u pravom i istinskom smislu riječi „čovjek za druge“.

Tražimo li poruku ovog blagdana i ovog događaja za nas, mislim da moramo odavde krenuti, od čina prikazanja. Naš život ima smisla samo onda, ako ga prikažemo Bogu. Jer sve ono, što želimo zadržati sebi, izgubljeno je za vječnost. To vrijedi za život općenito, vrijedi i za svaku stvar koju posjedujemo. Samo ono ima vrijednosti, što se usudimo prikazati Bogu.

Ima u našem životu jedan nerazuman strah: ako nešto damo Bogu, kao da je to onda za nas izgubljeno. Teško je to razumjeti, odakle taj strah u ljudima. Mnoge majke, općenito roditelji, boje se dati svoga sina ili kćer za svećenika odnosno časnu sestru, jer se boje da će ih tako izgubiti. Šteta, što ljudi ne pitaju koju svećeničku majku ili majku koje redovnice kako se sada osjeća kad joj je sin postao svećenik, kći časna sestra. Iznenadili bi se čuvši da bi to gotovo sve te majke bile spremne i ponovo rado dati svoje dijete bogu, jer će potvrditi da ih nikad nisu osjećali tako bliskima, kao sada, kada su im djeca Božja. Nisu ih izgubile, već dapače dobile.

Ali to vrijedi i za svaku drugu stvar: naš posao – slobodno ga prikažimo Bogu, dobit ćemo ga natrag u blagoslovljenom obliku. Naši planovi, naše radosti i nadanja, ali i strahovi – sve dobiva drukčiju vrijednost, ako ih prikažemo Bogu.

Jer jednu stvar nikad ne bismo smjeli zaboraviti: da logika Evanđelja nije identična s logikom ovoga svijeta. U logici ovoga svijeta vrijedi ovo pravilo: ako nešto daješ drugome, to si izgubio. U logici evanđelja vrijedi upravo suprotno: štogod daš Bogu, to dobiješ natrag stostruko, u plemenitijem izdanju. Sam Isus je to garantirao svojim učenicima kad im je obećao: kažem vam, svaki onaj koji je radi mene ostavio oca ili majku ili njivu ili kuću, primit će stostruko.

Ova svetkovina ponegdje nosi ime Marija Svijećna. Obratimo se i mi žarkom molitvom Majci Mariji, da nas zagovara kod svoga Sina. Pozvani smo da svoje živote stalno prikazujemo Bogu po nesebičnom životu za dobrobit drugih ljudi poput Marije. To je ispunjeni i smisleni život čovjeka vjernika. Živimo tako, kako bismo mogli i mi pjevati Božjim milosrđu kao Šimun, a kad jednom dođe čas smrti, da naša pjesma bude Šimunova: „Sad otpuštaš u miru slugu svoga, Gospodine! “