U Evanđelja svetkovine Prikazanja Gospodnjeg svjedočimo jednom susretu. Susretu Isusa i starca Šimuna. Starac Šimun je imao samo jednu želju u svojem životu – susresti Mesiju. Živio je za taj trenutak. Blagdan Prikazanja Gospodinovog u Hramu poznat je u narodu još kao Svijećnica ili Gospa Svijećna. U Lukinom Evanđelju susreću se Stari i Novi savez, susreću se Bog i čovjek. Susreću se starac Šimun i Isus Krist. Šimun je sretan, ispunjen. Ostvarila mu se je životna želja. Sada je spreman otići. Umrijeti. Ali što je to starac Šimun uistinu vidio?
On u svojim rukama drži malo, bespomoćno dijete. Da li je moguće da je to malo bespomoćno dijete Mesija? Da li je moguće da u licu tog malog djeteta gleda lice Božje? Ali taj starac, za kojega evanđelje kaže da je „pravedan i bogobojazan“, bijaše čovjek pun vjere, pun Duha Svetoga. Bez vjere, on ne bi vidio ništa doli obična djeteta.
Ali Šimun, taj „pravedan i bogobojazan“ čovjek, stoji prepun radosti i zahvalnosti, držeći Isusa u svojim rukama. Jer ono što starac Šimun drži u svojim rukama jest – budućnost. On vidi Mesiju koji će žrtvom na križu spasiti i otkupiti čovjeka i pozvati ga u novi vječni Savez Boga i čovjeka. On vidi novu zajednicu – Crkvu – narod otkupljenih.
On vidi vječno blaženstvo koje je Bog pripravio za one koji će ga nasljedovati. On vidi tu budućnost. On dodiruje tu budućnost koja će se ostvariti po tome djetetu. I on je zadovoljan. Zbog ovog je susreta živio, a nakon njega može u miru umrijeti.
Ali taj susret Boga i čovjeka u Hramu, nije samo događaj koji ostaje daleko u našoj povijesti, on se ponavlja i danas. Ponovno, neprekidno, iz dana u dan u Božjim hramovima današnjice – u svim crkvama svijeta.
I mi danas u svojim rukama, u Svetoj Pričesti, možemo držati Krista. I mi možemo vidjeti i okusiti obećanu nam budućnost. I mi, danas, susrećući Krista, možemo biti radosni i u miru.
Zapitajmo se danas: Da li imam vjeru starca Šimuna da u komadiću bijeloga kruha prepoznajem Isusa, da u tom kruhu susrećem živoga Boga? Božje lice. Božju ljubav. Da li u nama postoji čežnja za takvim susretom? Jer takav susret nas mijenja, ispunja radošću i mirom.
Danas je Dan posvećenog života. Danas je dan redovnika i redovnica. Oni danas obnavljaju svoje zavjete čistoće, poslušnosti i siromaštva, po kojima su se posvetili Bogu. Oni svjedoče ljepotu vječnoga života već sada na zemlji.
Danas molimo Boga za njih, da svojim životom budu odraz Božjega lica. Bog sve nas, svakog dana, poziva k sebi i šalje nas u svijet kao svoje apostole da pronosimo ljepotu i ljubav našeg Nebeskog Oca. Zato, ne izbjegavajmo susret s Bogom.