Čitanja: Iz 61, 1-2a.10-11;
1Sol 5, 16-24;
Iv 1, 6-8.19-28

Opet evanđelista pred nas stavlja lik svetoga Ivana. Ovaj puta crta ga kao svjedoka jednog novog svjetla koje će rasvijetliti i obasjati svojim svjetlom ovaj svijet. Obasjan tim svjetlom ovaj svijet će drugačije izgledati. To su očekivali svi. Čak je sama iznenađujuća pojava Ivana Krstitelja zavarala pak su mnogi počeli sumnjati; nije li Ivan taj očekivani i to novo svjetlo. Istina, govorio je kao nitko prije njega. Krstio je vodom, krstom pokore i mnoštvo je hrlilo k njemu na rijeku Jordan. Rado su ga slušali. Mnoštvo je povjerovalo njegovim riječima i sagibali su svoju glavu da je on polije vodom rijeke Jordana a u isto vrijeme priznavali su svoje grijehe.

Službeni pak vođe naroda u Jeruzalemu ne znaju dati odgovor tko je Ivan? Ne razumiju ga, ne znaju što bi o njemu mislili, zato šalju svećenike i levite da direktno postave Ivanu pitanje: “Jesi li ti taj koga svijet očekuje? Možda si ti Krist? Možda si ti neki prorok?” Ivan daje jasno svjedočanstvo govoreći: “Ne, nisam Krist. Ne, nisam ni Ilija. Nisam ni prorok.” “Tko si onda ti? Reci nam iskreno da znademo odgovoriti onima koji su nas k tebi poslali.” “Ja sam samo Glas koji pred Njim viče, ja sam samo Preteča, Njegov sam glasnik. On je jači, On će krstiti Duhom Svetim. On među vama stoji ali ga vi ne poznajete.” Ivan, dakle, svjedoči za onoga koji među ljudima stoji ali ga ljudi ne prepoznaju. On je Krist. On je od Boga pomazani i poslani.

Zanimljivo je da je već dva milenija prošlo otkako je On među nama a još uvije je za mnoge nepoznat, pa i za mnoge vjernike. Bilo bi vrijeme da ga konačno upoznamo. Možda je ovaj Advent posljednja prilika da jedni drugima posvjedočimo za njega, da je On među nama a onda da zasvjedočimo to svojim životom da ga drugi u nama prepoznaju i mi u drugima jer je među nama.