Tabor

Čitanja: Post 12, 1-4a; 2Tim 1, 8b-10; Mt 17, 1-9

Na putu u jeruzalem, Isus vodi svoje učenike na brdo Tabor da im ondje otkrije svoje pravo lice, pravu svoju slavu. Tu se pred trojicom svojih učenika: Petrom, Jakovom i Ivanom preobrazio. Pokazao im je takvo svoje lice i takvu svoju odjeću da su zanijemili. Videći Iliju i Mojsija s Isusom Petar je samo ponudio Isusu: „Dobro nam je ovdje biti. Hoćoš li da ovdje napravimo tri sjenice: jednu tebi jednu Iliji i jednu Mojsiju“? Bio je toliko uzbuđen da nije ni znao što govori. Ovo viđenja na Taboru je osvježenje nad onim Isusovim riječima: „Idemo u Jeruzalem, ondje će Sin čovječji biti izrugan, popljuvan, izmučen i ubijen, ali treći će dan uskrsnuti“. Kako su Petru bile teške te riječi da je Isusu odgovorio: „To se tebi ne smije dogoditi“. Sada je sasvim promijenio mišljenje. Još dok je Petar govorio, nestalo je ukazanja i morali su se vratiti opet u ovaj život po kojem se treba polako uspinjati prema konačnom preobraženju u nebu. Treba nastaviti život kroz patnje, križ i kalvariju života. To je put koji je mukotrpan i težak, ali vodi k sigurnome. U prvom čitanju smo slušali kako Bog Abrahama tjera iz vlastitog doma, iz njegova kraja, od njegove rodbine, tjera ga u zemlju koju će mu Bog pokazati. Velike planove ima Bog s Abrahamom. Velik će narod od njega učiniti. Abraham je poslušao Božju volju i krenuo kuda mu je Bog pokazivao. Doveo ga u njegovu zemlju koju će on i njegovo potomstvo baštiniti. No, to je samo simbolika, slika onoga što Bog sprema svojim vjernima. Mnogo puta se pitamo: Zašto nas kroz patnje Bog vodi do vječne sreće? To je red ovoga svijeta kojemu smo i mi samo dio. Bog nam je dao razum da u ovom svijetu mnogo toga riješimo sebi na olakšanje. Raspadljivost ovoga svijeta mi svojim umom ne ćemo riješiti. Tjeramo trpljenje što dalje od nas, a ako pak sve to zataji onda nam razum govori da je to put do Boga. On nas k sebi hoće da nam sreću udijeli.

 

Preobraženje Gospodnje

Događaj Gospodinova Preobraženja nas poziva da u sveopćoj strci i buci, oko nas i u nama, nađemo vremena za Boga, da nađemo u svom svakodnevnom životu vremena za molitvu i razgovor s Bogom, da svoj tjedan planiramo stavljajući u središte našeg života Boga i nedjeljno euharistijsko slavlje. Tek kad to napravimo, tek kad na takav način budemo živjeli svoje opredjeljenje za Krista, moći ćemo uistinu shvatiti Petrovo ushićenje: Gospodine dobro nam je ovdje biti.