Arhiva oznaka: advent

Razmišljanje o došašću ili adventu

Došašće ili advent znači „dolazak“. Mi čekamo na dolazak Isusa Krista u naš svijet. Crkva o tome dolasku govori na trojak način: o Isusovu dolasku njegovim rođenjem prije više od 2000 godina, o Kristovu dolasku u našu nutrinu danas, i o njegovu dolasku u slavi na kraju vremena.

Ali, da li nas Kristov dolazak uopće dira? Što će Kristov dolazak prouzročiti u našemu životu, u našemu svijetu?

U došašću slavimo dolazak Isusa Krista k nama, njegov dolazak u naše srce. A to s jedne strane znači da Isus dolazi k nama, da kuca na vrata našega srca. Mi naravno znamo da je Isus već došao. On je prije 2000 godina došao kao čovjek na zemlju da bude s nama. I već je dugo tu, s nama. U našoj je sredini kad slavimo bogoslužje. Ali mi ga doživljavamo i kao dolazećega. Pripremamo li se za taj susret koji će nenadano doći? Nastavi čitati Razmišljanje o došašću ili adventu

Pripravite put Gospodinu!

ČITANJA: Bar 5, 1-9; Ps 126, 1-6; Fil 1, 4-6. 8-11; Lk 3, 1-6

Grijeh je nered koji duboko zasijeca u čitav čovjekov život i vodi čovjeka u vječnu propast. Zato razumno biće – čovjek mora najprije uvidjeti da ide krivo, da ide prema propasti. Ako to ne uvidi propast mu je neminovna. Ako pak uvidi sve svoje krive putove mora potražiti izlaz kod onoga koji ga na pravi put može izvesti i koji ga može spasiti od propasti. Na tu činjenicu krivoga puta i skretanja na pravi put upozoravao je sveti Ivan Krstitelj kad je u Judejskoj pustinji vikao: „Pripravite put Gospodinu, poravnajte mu staze. Neka se slegnu bregovi, neka se ispune doline, što je krivudavo neka se izravna a što je hrapavo neka se izgladi“. Očito je tu sveti Ivan mislio na grijehe u ljudskom srcu, na sve ono što priječi put Gospodinu u ljudsko srce.

Ivanovo propovijedanje je zadnja opomena ljudstvu jer je Spasitelj već među nama. Treba požuriti jer on je tako blizu. Nastavi čitati Pripravite put Gospodinu!

BUDNI BUDITE!

Isus kucaPočeo je Advent ili Došašće. Sama riječ napominje tri velike stvari, tri važna događaja naše ljudske povijesti ali jednako važne za svakog pojedinca. Prvo se danas sjećamo onog dugog vremena, vjerojatno milijune ili milijarde godina u kojem je čovječanstvo čekalo ispunjenje Božjeg obećanja. To je vrijeme započelo grijehom čovjeka na zemlji. Odmah iza toga dogodilo se je i Božje obećanje da će palom i grješnom čovječanstvu poslati spasenje. Bez Boga čovjek je samo lutalica od jednog zla k drugome zlu. Čitali smo iz knjige proroka Izaije na čija usta progovara i moli starozavjetni čovjek. On priznaje da mu je Bog Otac ali je uvijek svjestan svojih grijeha. Zato vapije: “Zašto nas, Bože, puštaš da lutamo? Razderi nebesa i dođi među nas. Znamo da pritječeš onima koji čine pravdu i tvojim hode putovima. Srdiš se na nas jer smo uvijek griješili, protiv Boga se bunili. Postali smo nečisti i zamazani. Čini nam se da si lice svoje sakrio od nas. A ipak, Gospodine, ti si Otac naš, ti si lončar a mi smo samo zemlja glina u tvojim rukama. Mi smo djelo tvojih ruku”. To je bilo vrijeme patnje i glasne molitve, vapaj čovjeka za Bogom. Čovjek je bez Boga bio kao pljeva na vjetru. Danas se mi sjećamo toga starog, pradavnog vremena. Drugo – mi danas započinjemo čekanje onog dana kad je Spasitelj došao na zemlju među nas ljude. Pripremamo se na proslavu Kristova rođenjem ili Božića. Trećeg i najvažnijeg se danas spominjemo onog drugog dolaska Isusovog, koji će se sigurno svakome od nas dogoditi a na kraju ovog svijeta dogodit će se svim ljudima. Sam Isus nas u svetom Evanđelju opominje na onaj konačni Isusov dolazak kad će se svaki od nas morati s njime susresti. To je najodsudniji čas za koji Isus kaže: “Pazite, bdijte jer ne znate kad će doći po nas”. Nama je Bog povjerio naš život kad će doći po naš zemaljski život ne znamo i ne možemo znati ali je važno da nas ne zatekne pozaspale i nepripravne. Zato Isus ponovo govori: “Svima kažem. Bdijte”.