Naš Gospodin, Učitelj i Spasitelj nije sebi podigao nikakav spomenik – neki znak moči, vlasti, veličine nego je podigao veliki spomenik svoje neshvatljive ljubavi prema čovjeku, prema nama. Ponizio se je iz ljubavi prema nama i sišao u mali komadić kruha i vina da postane hrana i okrepa našim dušama na ovom zemaljskom putovanju, i kao poputbinu na našem zadnjem odlasku s ovoga svijeta te zalog našeg uskrsnuća i vječnoga života. Učinio je to najveće čudo svoje ljubavi na Zadnjoj večeri, uoči svoje gorke muke, u najozbiljnijem trenutku svoga zemaljskoga života s jednom snažnom napomenom svojim učenicima: “Uzmite i jedite od ovoga svi – Ovo je moje Tijelo koje će se za vas predati. Uzmite i pijte iz ove čaše svi ovo je moja Krv koja će se za vas i za mnoge proliti. To činite meni na spomen!”. Mi vjernici izvršavamo njegovu zapovijed kod svake svete mise i činimo čudo njegove ljubavi. Hrana našim dušama neprekidno se obnavlja na našim oltarima. Jednom godišnje u svakoj se župi preko cijeloga dana izloži pogledu sveta Hostija – znak kruha ili prilike kruha pod kojima se krije naš živi i uskrsnuli Isus Krist. Mi se vjernici dnevno hranimo tom nebeskom hranom, kruhom anđeoskim, kako se u pjesmi naziva. Nastavi čitati Tijelovo
Arhiva oznaka: blagdan
Uzvišenje Svetog Križa
Blagdan uzvišenja svetoga križa potječe iz Jeruzalema gdje je car Konstantin dao izgraditi baziliku Uskrsnuća nad grobom Isusovim i ona je bila posvećena 13. rujna 335. godine. Carica Jelena, koja je našla križ Gospodina Isusa god. 320. povjerila ga je na čuvanje toj bazilici. Kršćani Jeruzalema, sutradan nakon godišnjice posvete te bazilike, tj. 14. 9., izlagali su tu svetu relikviju te joj se klanjali. Perzijska je vojska otela relikviju god. 614., ali ju je car Heraklije uspio povratiti te ju je 3. svibnja god. 628. svečano donio u Jeruzalem. Predaja govori kako je sam car na svojim leđima vraćao relikviju svetog križa u baziliku, ali ga je neka nevidljiva sila spriječila da prođe kroz vrta koja vode prema kalvariji. Tada je jeruzalemski biskup predložio caru neka skine svoju carsku odjeću i zamjeni je pokorničkom odjećom. Kada je to učinio, prošao je kroz vrata i donio križ na oltar na kalvariji. Prepoznajući u Kristovu križu mjesto njegove proslave, relikvija Križa se na današnji dan kod kršćana Istoka, svečano nosi i uzdiže u blagoslovnoj gesti okrenuta prema svim četiri stranama svijeta, kako bi se pokazalo da je sav svijet spašen po otajstvu križa. Iz Jeruzalema blagdan se vremenom proširio među kršćane Zapada.
OBRATITE SE!
Davno je bilo kad je sveti Ivan propovijedao. Danas nas istim riječima opominje sveta Crkva u ovo doba neposredno prije blagdana Kristova rođenja ili Božića. Te opomene slušamo i danas u biblijskim čitanjima današnje nedjelje. Moramo otkriti način kako pripremiti put Gospodinu. Prvo – najvažnije je gotovo i najvažniji način doći i slušati Isusa. Evo, čitamo, kad je Ivan počeo propovijedati krštenje u znak obraćenja. K njemu je na rijeku Jordan, gdje živi i propovijeda, dolazila sva Judeja i stanovnici Jeruzalema.
Narod se je pokrenuo i dolazio slušati svetoga Ivana. I nas poziva sveta Crkva, svećenici, službenici Crkve na slušanje Božje riječi. Na žalost, često je propovijedanje Crkve samo “glas vapijućega u pustinji” kojeg nitko ne čuje. Pokušajmo se danas prebrojiti. Od tolikih vjernika naše župe, koliko ih nedjeljom i blagdanom dolazi na svetu Misu? Ne bi li se taj postotak mogao barem u ovom vremenu nešto povećati? Sveto evanđelje kaže da su ljudi silazili u rijeku Jordan i priznavali svoje grijehe a onda ih je Ivan krstio “krstom pokore”, krstom koji je bio samo znak kajanja i priznanja grijeha kao i nova odluka u popravak života. Crkva poziva pred Božić na svetu ispovijed svoje vjernike. Koliko ih tada dođe?
U jednom je svjetskom časopisu lijepo opisano kako se bogati potrošački svijet priprema za blagdan Božića. Taj je časopis istaknuo jednu lijepu sliku na naslovnoj stranici. Ogromna robna kuća a pred njom nevjerojatna gužva. Kupci žure i jure iz robne kuće natovareni kutijama. Pred tom robnom kućom bila je velika slika Marije s Isusom i svetim Josipom. I oni stoje pred robnom kućom. No, nitko od toliko brojnih kupaca na tu sliku ni oči ne okreće, nitko ih čak ne pozdravi. Ispod te slike pisalo je: “Za njih nema mjesta u ovom društvu jednako kao i u Betlehemu.” Kako li se mi pripravljamo? Ima li za dolazećeg Spasitelja mjesta u našem srcu?
BEZGREŠNO ZAČEĆE BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Za ovaj marijanski blagdan mogli bismo reći da je lijep i nepoznat. Ni mnogi “bolji” kršćani ne znaju sadržaj blagdana, ne znaju reći što se tu zapravo slavi. I jedne i druge zbunjuje prije svega ime blagdana, sastavljeno od dviju riječi: “bezgrešno” i “začeće”.
Začeće novog čovjeka je čudesni događaj, crkveno bismo rekli trenutak ljudske suradnje s Bogom u stvaranju novog bića, veličanstveni trenutak. Blagdan “Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije” znači crkveni nauk da na Mariju nije prešao, istočni, praroditeljski grijeh. Bog ju je od “istočnog grijeha” sačuvao već u krilu njezine majke Ane i to zato što je Mariju tako unaprijed odabrao da bude majka Isusu Kristu. Blažena Djevica Marija očuvana je od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svoga začeća. Također, Marija nije bila lišena milosti posvetne, već je bila puna milosti dobivenih od Boga i živjela je život posve bez grijeha.
Ovaj blagdan se često zamjenjuje s događajem kada je Marija začela Isusa, radi se o dvije različite pojave. Blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, slavi se 8. prosinca. Ovu dogmu je svečano proglasio papa Pio IX., 8. prosinca 1854. god. Katolička Crkva vjeruje da dogma ima potporu u Bibliji. Arkanđeo Gabrijel nazvao je Mariju kao “punu milosti”, a crkveni oci nazivali su Mariju – Blaženom Djevicom. Prema katoličkoj teologiji, Marija je morala biti posve bez grijeha, da bi mogla začeti Isusa.
Evo što Katekizam Katoličke Crkve naučava o Bezgrešnom Začeću: “Da bi bila Spasiteljeva Majka, Marija je “bila od Boga nadarena darovima koji su u skladu s tako uzvišenom ulogom”. Arkanđeo Gabrijel, u času navještenja, pozdravlja je kao “milosti punu” (Lk 1, 28). I doista, da bi navještaju svoga poziva mogla dati slobodan pristanak svoje vjere, bilo je potrebno da bude sva nošena Božjom milošću.
Tako dogma o Bezgrešnom Začeću izjavljuje: Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća, jedinstvenom je milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha….”.
UZVIŠENJE SVETOG KRIŽA
Blagdan koji danas slavimo zove se Uzvišenje sv. Križa. Za nas kršćane križ je znak raspoznavanja. Uzvišenje svetoga Križa značilo je znak raspoznavanja vjere od vjere. Naše kršćanstvo prepoznatljivo je upravo po simbolu križa.
Mi sav svoj život živimo u znaku križa. Od samih početaka života naši su nam roditelji stavili na čelu znak križa što je posebno prisutno i u obredu krštenja. Taj znak križa kojim su nas naši roditelji obilježili znak je da su se od samih početaka brinuli za prenošenje i rast naše vjere.
Znak križa stoji i na završetku našega života, kada prestaje vjera, jer se tada otvaraju nebeski prostori; otvara se ono što je bilo upravo križem sakriveno, kada počinjemo promatrati Boga licem u lice. Bog će nam tada postati sasvim prisutan; to je svjetlost na kraju života. Tako na koncu ovozemnoga života na grob stavljamo znak križa na kojem je visio naš Gospodin i na kojem je izvojevao pobjedu za sve nas u čemu je i naša nada da ćemo upravo po Kristovom spasiteljskom djelu i mi biti spašeni.
Slaveći Blagdan Uzvišenja sv. Križa, pokušajmo u svojim srcima osjetiti poziv da se Kristu uvijek znamo što više približiti, da se s njima znamo sjediniti, da se ne bojimo postati slični njemu u trpljenju i u patnji, jer ako kroz svakoliko trpljenja i poniženja prođemo, ući ćemo u slavu Božju, bit ćemo proslavljeni kao što je proslavljen Onaj koji je na križu bio uzdignut za nas.
Kad god se križamo, a svaki dan se križamo, neka to bude znak da smo vjernici koji na živ način vjerujemo u Gospodina.
Neka svaki znak križa bude doista prava i živa ispovijest vjere, tako da se naš život posvećuje križem Gospodinovim.
PRESVETO IME MARIJINO
Blagdan Imena Marijina počeo se slaviti i Španjolskoj već 1513. god. Nakon pobjede Turaka kod Beča 1683. god., papa Inocent XI, proširio ga je na čitavu Crkvu. Tako je bilo sve do reforme Kalendara. Da bismo bolje shvatili blagdan, recimo nekoliko riječi o napadu Turaka na Beč. Turci opkoljuju Beč i sve više stežu obruč, kako bi pobijedivši (osvojivši) Beč mogli nesmetano nadirati dalje u Europu. Hrvatska i Ugarska su već od njih ugnjetavani. Zapalila se crkva u blizini koje je bilo jako veliko skladište oružja i baruta. Prijetila je opasnost da to skladište ako dođe u doticaj s vatrom, dići će čitavi Beč u zrak. Građani Beča i vojnici obraćaju se Gospi. Požar se nenadano zaustavio. Bio je blagdan Velike Gospe. Taj događaj ulio je nadu u sve, vojnike je zahvatila volja da se i dalje odupiru Turcima. Bečke crkve, danju i noću bijahu pune vjernika koji su molili za pomoć. Toliko puta je zazvano Ime Marijino: «Sveta Marijo…». Na prvi pogled izgledalo je kao da se nebo oglušilo. Očekivao se još samo jedan napad i grad će pasti. Iznenada stiže pomoć – Poljska vojska – Jan Sobieski. Stigli su pod Beč na Malu Gospu – tada je narod osjetio izravnu Gospinu pomoć. Obrana je počela sv. Misom pod kojom je posluživao sam general Jan Sobieski. Na kraju mise rekao je vojnicima: »Pouzdavajući se u sveto i nepobjedivo Ime Marijino, hrabro naprijed! ». Poljaci takvom žestinom navaljuju da su se Turci razbježali i ostavili zastave i naoružanje. Na tu uspomenu papa Inocent XI proširuje blagdan na cijelu Crkvu, a Pio X ga utvrdio na dan te pobjede nad Turcima 12. 09.
Što bi taj blagdan želio nama reći danas?
Sigurno puno toga. Možemo krenuti od Domovinskog nam nametnutog rata. Takva sila s takvim i tolikim naoružanjem izgubila je rat. Što su radili oni koji nisu bili direktno uključeni u rat? Majke s djecom i ostalima svako večer, po krunici su zazivali u pomoć Ime Marijino: «Sveta Marijo…! »
Što čine vjernici danas? Mole, idu na sv. Misu, kršćanske majke i očevi rađaju i odgajaju djecu, bore se protiv lopovluka, nepravilnog bogaćenja, nastoje biti solidarni sa svima koji trpe…
Zahvaljujući zagovoru Marijinu i danas postoji tračak nade u poštenje, dobrotu, solidarnost, postoji nada u život…
MOLITVA
Sveta Marijo, odabrana među svim stvorenjima, Kćeri Boga Oca Svemogućega! Poslušaj naš ponizni glas, pun sinovske odanosti, Ti, Srce čitave Crkve! Tebi, izvore života, predajemo nade i očekivanja svih ljudi, osobito mladih, nemirnih u traženju pravednijeg i više ljudskog svijeta, i puni pouzdanja Te molimo: usmjeri njihove korake prema Kristu, prvorođencu obnovljenog čovječanstva, da se sva njihova nastojanja odvijaju u njegovu svjetlu te da se ispune njihove nade! Amen