Arhiva oznaka: čudesa

Effata

Duhovne misli, ,

U Svetom Evanđelju evanđelista Marko opisuje Isusovo čudo ozdravljenja jednog gluhonijemog čovjeka. Njegovih ušiju i ustiju Isus se samo dotaknuo i zapovjedio: „Effata!“ tj.“Otvori se!“ Kad su uši otvorene čovjek čuje. Kad su usta otvorena može govoriti. Sličan obred ovom Isusovom izlječenju napravio je krstitelj na nama. Dotaknuo se naših ustiju i ušiju i rekao iste Isusove riječi: „Otvori se.“ Taj nas obred podsjeća na Isusovo čudo i svaki kršten čovjek je izliječeni gluhonijemi mucavac koga Isus svojim milosnim darom liječi i osposobljuje da može čuti Božju riječ i vidjeti Božja djela te onda svoju vjeru ustima javno razglašavati. Nastavi čitati Effata →

ČUDESNI SV. ANTUN PADOVANSKI

Duhovne misli, , ,

„Jednog dana se 26 muškaraca i žena ukrcalo na brod kod mjesta s. Ilaria koji je plovio prema Veneciji. Snažnim zaveslajima, brod je stigao u blizinu luke nedaleko crkve San Giorgio in Alga. Bilo je to upravo kad se spustio suton. U to nastane strahovito nevrijeme. kapela-svAntun25257f20b0d8b5.jpgOluja je jačala i bila sve veća a vjetar ih je odbacio na nepoznato područje. Nevrijeme je bilo toliko jako da su jedan drugoga jedva vidjeli. Nada u spas ih je sve više napuštala. Među njima je bio i jedan svećenik koji ih je sve ispovjedio, a tada su svi zajedno utekli se u zaštitu sv. Antunu. Obećali su izvršiti neke zavjete. I oluja se smirila. Svi su se spasili od sigurne smrti. „ Sv. Antun je učinio mnoga čudesa koja nas se duboko doimlju. On čini velika djela i danas, to najbolje pokazuje iskustvo ljudi koji mu se obraćaju – koji mu se mole, pale svijeće i obavljaju 13 utoraka na čast sv. Antunu. I mi kao vjernici putujemo po moru svoga života. Nastavi čitati ČUDESNI SV. ANTUN PADOVANSKI →

ŽALOSNA GOSPA

Duhovne misli, , , ,

Pobožnost prema Gospinim žalostima ima svoj biblijski temelj u proroštvu Šimuna starca Mariji: »A tebi će samoj mač probosti dušu» (Lk 2, 35). To je ujedno i navještaj muke Isusove. Nitko nije bio tako povezan s njim kao njegova Majka. Nikoga kao nju neće pogoditi to da će Isus biti «znak komu će se protiviti» (Lk 2, 34). Nikoga kao nju neće više pogoditi njegova muka. Predslovlje današnjeg blagdana kaže: » Kad je Marija stajala pod križem, ispunila se riječ starca Šimuna: mač je probo njezinu dušu kod muke i smrti njezina Sina».gospa zalosna

U srednjem vijeku posebno su o Marijinim žalostima razmišljali redovnici serviti. Njihov general sv. Filip Benicije nazvao je redovničku odjeću servita «odijelom Marijina udovništva». Tu su odjeću kao škapular nosili mnogi svjetovnjaci pa su tako među njima nastale bratovštine Gospinih žalosti.

Gospa je raznim čudesnim uslišanjima pokazala da joj je ta pobožnost draga i tako je ona u kršćanskom puku zauzimala maha. Serviti su je zdušno širili. Njima je god. 1668. Sveta Stolica dopustila i posebnu svetkovinu u čast Gospe od sedam žalosti, a koja se slavila na treću nedjelju u rujnu. Ta je svetkovina god. 1735. proširena na čitavo španjolsko kraljevstvo. Papa Pio VII proširio ju je na spomen svoga povratka iz Napoleonova sužanjstva 1814. god. na cijelu Crkvu.

Počevši od srednjeg vijeka kršćanska je pobožnost nabrojila sedam događaja koji su bili uzrokom Marijinih žalosti pa se ona slavi i kao Gospa od sedam žalosti. Te žalosti su slijedeće:

  • Šimunovo navještenje Marijinih žalosti.
  • Bijeg u Egipat.
  • Isus se kao dvanaestogodišnji dječak na hodočašću u Jeruzalem, bez znanja roditelja, zadržao u hramu.
  • Marijin susret s Isusom na križnom putu.
  • Marijine boli dok su Isusa pribijali na križ.
  • Skidanje Isusa sa križa.
  • Isusov pogreb.

Budući da se radi o nečem stvarnom, kršćanski je puk to razumio i prihvatio pobožnost prema Gospinim žalostima. Tih Sedam žalosti usredotočuje sve Marijine žalosti. One očituju istovjetnost s Isusovim bolima i mukama koje se rađaju iz istog počela i jer su upravljene istom cilju, otkupljenju čovjeka.

Blažena je Djevica platila našu otkupninu kao jaka žena i puna samilosne ljubavi prema kršćanskom puku. «Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? ” (Iz 49, 15). To nam može pomoći da shvatimo kako je sav kršćanski puk izišao iz krila preslavne Djevice.

Kakvu ljubaznu Majku imamo! Oblikujmo se prema svojoj Majci i nasljedujmo je u njezinoj ljubavi! Ona je imala toliku sućut prema dušama da nije ništa držala do bilo kakva vremenitog gubitka ni do kakve tjelesne patnje; sve joj je to bilo kao ništa. Otkupljeni smo, dakle, uz veliku cijenu!