21. rujna slavimo svetog Mateja, jedinog Isusovog učenika, uz Ivana, koji je i apostol i evanđelist. Prema Evanđeljima sin Alfejev, zvan i Levi, Galilejac, carinik iz Kafarnauma, ugostio je u svojoj kući Isusa i nakon tog susreta pridružio se njegovim apostolima. Svoje nasljedovanje Isusa i radost zbog pronađenog Mesije Izraelova Matej je iskazao spremnošću i radošću, kojom je odgovorio na Spasiteljev poziv. Potvrdio je to svojom velikodušnošću jer je ostavio sve, priredivši svečanu oproštajnu gozbu za rođake i prijatelje te svojom poniznošću, jer sebe naziva „carinikom” i „grješnikom”. Nastavi čitati Sveti Matej, apostol i evanđelist
Arhiva oznaka: Evanđelje

Otpočinite!
Naš današnji moderni život može se usporediti s velikim kotačem koji se neprestano okreće sve većom brzinom. Kako smo mi tom kotaču, postajemo i mi s njegovim okretajem sve ubrzaniji. Tako postajemo prazniji, jadniji, duša i tijelo se raskidaju. Protiv takvog načina života, koji razara čovjeka, Isus nas poziva riječima: «Pođite u osamu, na samotno mjesto i odmorite se malo. » Jasnija i bolja uputa za naš život ne može biti. Osamljeno, nesmetano mjesto gdje sami boravimo bez napetosti, da se oslobodimo i da dušu odmorimo jest danas svima od životne važnosti, ako hoćemo biti normalni i zdravi.
Što je naš problem? Nastavi čitati Otpočinite!

Božji poslanici
Isus šalje svoje učenike u svijet i daje im u ruke samo Evanđelje – svoju riječ i svoje djelo s napomenom: „Ništa drugo ne nosite, ni u što drugo se ne pouzdajte. Niti u kesu, niti u dvije haljine, niti u kruh“. Širitelj Evanđelja se jedino može osloniti na vjeru, na snagu same evanđeoske riječi i na istinu Evanđelja.
Svi koji su ikada širili Isusovu riječ ili Evanđelje bili su u svijetu prepoznatljivi jer se nisu oslanjali na nikakvu ljudsku instituciju ili neku ljudsku vlast. Nisu se oslanjali na bogatstvo a niti na znanje. Nisu se oslanjali na nikakvu silu koja ima svoje izvorište ovdje na zemlji. Uvijek su dolazili kao siromasi ali bogati Božjom riječju. Nisu baš uvijek bili dobro primljeni. Bili su mnogo puta i otjerani ali nisu za sobom ostavljali mržnju niti osvetu. Mi smo novozavjetni Isusovi vjernici svi nosimo poslanje. Svi smo poslani. Svi smo proroci i proročki narod. Nije Isus nikome od nas napisao neku posebnu preporuku samo nas je poslao davši nam u ruke Evanđelje kao jedinu nepobjedivu silu i kao jedinu preporuku za našu proročku službu. Crkva poziva i sve nas da svaki na svom mjestu u svoje vrijeme više životom nego riječima propovijeda Evanđelje. Takve propovjedi su najdjelotvornije. No, to ne znači da će ih svi rado slušati. Često se čuje kako se na prave kršćane i svećenike nabacuje kojekakvim pogrdama i želi ih se obezvrijediti. Nastavi čitati Božji poslanici
TRN U OKU
Današnje Evanđelje iznosi Isusovo mišljenje o jednom problemu koji se neminovno javlja u svakoj zajednici. Taj se problem javlja kad se pojedini član ne obnaša ili ne vlada po pravilima te zajednice, kad njegov život i njegovo vladanje postane zlo i loše za tu zajednicu. Mogli bismo takvo vladanje ili takav iskorak nazvati zlom ili pogreškom ili naprosto grijehom. Danas je ovdje riječ o tom problemu u zajednici koja se zove Isusova Crkva. Članove te zajednice ne povezuje krvno srodstvo, nego zajednička vjera i duhovni život započet na Sv. Krstu. Imamo iste poglavare, a zajednička nam je briga postići vječni život i spasenje. U toj se zajednici mogu vrlo lako pobrkati međuodnosi grijehom i zlom svake vrste. Kako riješiti taj problem? Isus iznosi i preporuča samo jedno sredstvo, a to je opomena. Isus nabraja čak četiri vrste opomene: prva je nasamo “u četiri oka”, druga je “pred svjedocima”, treća je “pred cijelom Zajednicom”, a kao četvrti odnos, Isus iznosi, ako se ništa od prve tri opomene ne ostvari “neka ti bude kao poganin” tj. izopćenje iz zajednice. Svaka od ovih opomena mora u sebi sadržavati pravdu, kritiku, a napose veliku ljubav. Opomena ne smije imati ni trunka mržnje ili osvete. Opomenu bez ljubavi Isus kritizira u usporedbi: “Kako vidiš trun u oku brata svoga a ne vidiš brvna u svom oku. Izvadi najprije brvno iz svog oka pa ćeš bolje vidjeti trun u oku tvoga brata”. Sve vrste opomene moraju imati samo jedan cilj, a to je spasiti grješnika. Ako ga opomeneš pa se popravi, kaže Isus, spasio si svoga brata. Ako ga opomeneš a on ne posluša, on će propasti ali ti ćeš se spasiti. Ako pak ne opomeneš i on zbog toga propadne kriv si za propast svoga brata. Prvo neka se danas ispitaju roditelji. Opominju li oni svoju djecu?