Na svetkovinu Marijina uznesenja, cijela Isusova Crkva razasuta po svim kontinentima svijeta, među svim narodima i svim jezicima, okreče svoje oči i promatra dvije stvari: s jedne strane Blaženu Djevicu Mariju u njezinoj neizmjerno uzvišenoj slavi na nebu u društvu Presvetog Trojstva i nepreglednog mnoštva svetaca i svetica. S druge strane Crkva promatra i samu sebe na ovom zemaljskom putovanju prema istoj slavi koja ju u budučnosti ćeka. Zato se Crkva uspoređuje s Marijom i zove ju Majka Crkve, slika Crkve, suotkupiteljica i suspasiteljica Crkve a nadasve zagovornica svete Isusove Crkve. Mariju zovemo slika Crkve jer što je Bog učinio s Marijom to isto čini sa svojom Crkvom. Zato Crkva s pravom očekuje sve ono što je Bog Mariji učinio. Marija je i Majka Crkve jer se Crkva s pravom nada i očekuje da će njezina sudbina biti uvijek pod budnim okom Marijinim. Ona je suspasiteljica jer je zajedno s Isusom učinila sve za spasenje i otkupljenje ljudskog roda. Marija je i zagovornica Crkve. Ona sigurno želi da cijela Crkva dođe u istu slavu gdje je ona sada – u nebu. Crkva promatra Mariju kroz cijeli njezin zemaljski život ali na današnji dan Crkva s posebnim razmišljanjem promatra posljednje trenutke njezina života na zemlji, tj. završetak njezina zemaljskog života. Crva s jednom rečenicom izriče taj sudbonosni čas odlaska s ovoga svijeta i za Mariju kaže: „Kad je Marija završila tijek ovoga života Bog ju je dušom i tijelom uznesao u nebo“. Tako je Crkva od početka vjerovala i na koncu je tu istinu proglasila dogmom naše vjere. Ne ćemo danas naučno raspravljati o kakvom je tijelu riječ. Sveti Pavao kad govori o ovoj promjeni života kaže: „Ovo smrtno će se obući u besmrtno i ovo propadljivo u nepropadljivo“. To znači da Marijino tijelo više nije smrtno niti propadljivo. Više ne može trpjeti, ne može stariti, ne može biti bolesno i ne može više umrijeti. Najjednostavnijim riječima Crkva naznačuje onu neuporedivo veliku slavu kojom je sada Marija proslavljena. Bog je njezin život koji je bio do punine Bogu drag, kako je rekao anđeo: „Milosti puna. . .“ nagradio najvećom slavom. Nastavi čitati Uznesenje BD Marije – Velika Gospa
Arhiva oznaka: Gospa
GOSPA KARMELSKA ILI ŠKAPULARSKA
16. srpnja Crkva slavi spomendan Blažene Djevice Marije od brda Karmela ili skraćeno Gospu Karmelsku. Riječ je o posebnoj pobožnosti, koja se obično naziva škapularska, a koju naročito njeguju karmelićanske redovničke i laičke zajednice.
Pučka pobožnost Gospi Karmelskoj nastala je na temelju viđenja sv. Šimuna Stocka, trećega po redu generala karmelićanskog reda.
Šimunu se ukazala Blažena Djevica Marija. Tom prigodom dala mu je škapular i obećanje da će svatko tko ga bude nosio i s njime umre biti pošteđen muka u paklu. Škapular je dio gornje odjeće što ju nose redovnici: benediktinci, cisterciti, premonstrati i karmelićani. Simbolički škapular, načinjen od komadića platna, nosi i pobožni puk, kao znak sudjelovanja u povlasticama i zaslugama pojedinoga reda. Najpoznatiji od tih škapulara jest karmelski kojega nose kao zalog zaštite Majke Božje.
POSVETNA MOLITVA GOSPI ŠKAPULARSKOJ
Blažena Djevice, Majko i Kraljice Karmela, posvećujem se tebi iz zahvalnosti i ljubavi; obećavam ti služiti u djetinjoj ljubavi i vjernosti. Po tvome uzoru hoću u vjeri i ljubavi slijediti tvoga Sina, Isusa Krista. Želim poput tebe molitvom, žrtvom i djelotvornom ljubavlju služiti Bogu i ljudima. Poslušaj, dobra Majko, moje obećanje i primi ga milostivo. Daj mi milost da pod tvojim okriljem ustrajem u vjernosti Kristu i njegovoj Crkvi. Amen
ŽALOSNA GOSPA
Pobožnost prema Gospinim žalostima ima svoj biblijski temelj u proroštvu Šimuna starca Mariji: »A tebi će samoj mač probosti dušu» (Lk 2, 35). To je ujedno i navještaj muke Isusove. Nitko nije bio tako povezan s njim kao njegova Majka. Nikoga kao nju neće pogoditi to da će Isus biti «znak komu će se protiviti» (Lk 2, 34). Nikoga kao nju neće više pogoditi njegova muka. Predslovlje današnjeg blagdana kaže: » Kad je Marija stajala pod križem, ispunila se riječ starca Šimuna: mač je probo njezinu dušu kod muke i smrti njezina Sina».
U srednjem vijeku posebno su o Marijinim žalostima razmišljali redovnici serviti. Njihov general sv. Filip Benicije nazvao je redovničku odjeću servita «odijelom Marijina udovništva». Tu su odjeću kao škapular nosili mnogi svjetovnjaci pa su tako među njima nastale bratovštine Gospinih žalosti.
Gospa je raznim čudesnim uslišanjima pokazala da joj je ta pobožnost draga i tako je ona u kršćanskom puku zauzimala maha. Serviti su je zdušno širili. Njima je god. 1668. Sveta Stolica dopustila i posebnu svetkovinu u čast Gospe od sedam žalosti, a koja se slavila na treću nedjelju u rujnu. Ta je svetkovina god. 1735. proširena na čitavo španjolsko kraljevstvo. Papa Pio VII proširio ju je na spomen svoga povratka iz Napoleonova sužanjstva 1814. god. na cijelu Crkvu.
Počevši od srednjeg vijeka kršćanska je pobožnost nabrojila sedam događaja koji su bili uzrokom Marijinih žalosti pa se ona slavi i kao Gospa od sedam žalosti. Te žalosti su slijedeće:
- Šimunovo navještenje Marijinih žalosti.
- Bijeg u Egipat.
- Isus se kao dvanaestogodišnji dječak na hodočašću u Jeruzalem, bez znanja roditelja, zadržao u hramu.
- Marijin susret s Isusom na križnom putu.
- Marijine boli dok su Isusa pribijali na križ.
- Skidanje Isusa sa križa.
- Isusov pogreb.
Budući da se radi o nečem stvarnom, kršćanski je puk to razumio i prihvatio pobožnost prema Gospinim žalostima. Tih Sedam žalosti usredotočuje sve Marijine žalosti. One očituju istovjetnost s Isusovim bolima i mukama koje se rađaju iz istog počela i jer su upravljene istom cilju, otkupljenju čovjeka.
Blažena je Djevica platila našu otkupninu kao jaka žena i puna samilosne ljubavi prema kršćanskom puku. «Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? ” (Iz 49, 15). To nam može pomoći da shvatimo kako je sav kršćanski puk izišao iz krila preslavne Djevice.
Kakvu ljubaznu Majku imamo! Oblikujmo se prema svojoj Majci i nasljedujmo je u njezinoj ljubavi! Ona je imala toliku sućut prema dušama da nije ništa držala do bilo kakva vremenitog gubitka ni do kakve tjelesne patnje; sve joj je to bilo kao ništa. Otkupljeni smo, dakle, uz veliku cijenu!