Arhiva oznaka: križ

Križ naš svagdanji

Duhovne misli, ,

»Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Mt 8, 35

Isus je došao na svijet među nas da nam donese spasenje. Išao je od sela do sela i od grada do grada i propovijedao spasenje. Mnoštvo je ljudi pa i sami Isusovi apostoli pomislili da ne će više na zemlji biti patnje ni boli. Ta, vidjeli su Isusa kako liječi bolesnike, kako oživljuje mrtve, kako čudesno hrani pet tisuća ljudi umnoživši kruh, kako izgoni nečiste duhove iz opsjednutih. Vidjeli su kako je vodu pretvorio u vino, kako je smirio valove i vjetar na moru. Vidjeli su da on može sve što god hoće pa su pomišljali da će sada na zemlji nastati raj.

No, ostali su razočarani. Kad je jednom Isus počeo i njima govoriti: “Sin čovječji će biti uhvaćen, popljuvan, ponižen, mučem i ubijen ali treći dan će uskrsnuti.“ Nastavi čitati Križ naš svagdanji →

Uzvišenje Svetog Križa

Duhovne misli, ,

Blagdan uzvišenja svetoga križa potječe iz Jeruzalema gdje je car Konstantin dao izgraditi baziliku Uskrsnuća nad grobom Isusovim i ona je bila posvećena 13. rujna 335. godine. Carica Jelena, koja je našla križ Gospodina Isusa god. 320. povjerila ga je na čuvanje toj bazilici. Kršćani Jeruzalema, sutradan nakon godišnjice posvete te bazilike, tj. 14. 9., izlagali su tu svetu relikviju te joj se klanjali. Perzijska je vojska otela relikviju god. 614., ali ju je car Heraklije uspio povratiti te ju je 3. svibnja god. 628. svečano donio u Jeruzalem. Predaja govori kako je sam car na svojim leđima vraćao relikviju svetog križa u baziliku, ali ga je neka nevidljiva sila spriječila da prođe kroz vrta koja vode prema kalvariji. Tada je jeruzalemski biskup predložio caru neka skine svoju carsku odjeću i zamjeni je pokorničkom odjećom. Kada je to učinio, prošao je kroz vrata i donio križ na oltar na kalvariji. Prepoznajući u Kristovu križu mjesto njegove proslave, relikvija Križa se na današnji dan kod kršćana Istoka, svečano nosi i uzdiže u blagoslovnoj gesti okrenuta prema svim četiri stranama svijeta, kako bi se pokazalo da je sav svijet spašen po otajstvu križa. Iz Jeruzalema blagdan se vremenom proširio među kršćane Zapada.

RAZMATRANJE O KRIŽU

Duhovne misli, , , , ,

Križ je najosnovniji znak kršćanstva. Križ je prikriven, a prisutan u mnogim stvarnostima: u četiri strane svijeta koji je prekrižen istokom, zapadom, sjeverom i jugom; križ prepoznajemo na ljudskom tijelu kada raširimo ruke; križeve vidimo često na raskršćima puteva i cesta; raspela imamo i u vjerničkim stanovima, a u crkvama nema oltara bez križa. kriz i zlatno neboNekada je križ bio znak prokletstva. To je mučilište što su ga u antičko doba koristili vlastodršci da ostvare smrtnu kaznu nad zločincima društva i neprijateljima države. Ljudi su u mukama na križu svršavali svoj život. Očito je onda da to mučilište nije bilo privlačno ni drago; bilo je to mjesto proklinjanja i mržnje. Križ je ostavljao duboke rane na čovjeku i čovječanstvu, u ljudskom društvu i u srcima svih koji su na bilo koji način ranjeni ili zahvaćeni razapinjanjem. Otkako je Isus prihvatio križ, sve se mijenja. Isus prihvaća križ i time njegova smrt postaje žrtva ljubavi. Do časa Isusove smrti na križu križ je sramota, prokletstvo, očaj i mržnja. Od časa Isusova raspeća, križ je blagoslov, otkupljenje, ljubav.

Čovjek je smrtno biće. Podvrgnut je bolesti i bolima, osjeća patnju i može drugome nanijeti bol. U ljudskom je životu patnja duboko prisutna. Ipak, razlikujemo dimenzije ljudskih boli i patnji. Netko trpi u očaju svoje bespomoćnosti, a netko može trpjeti iz ljubavi za drugoga. Majka u ljubavi bdije noćima uz krevet bolesnog djeteta dok netko drugi može smatrati prokletstvom svoju besanu noć. U svemu tome krije se tajna ljubavi i predanja. Kršćanima je Isus uzor i poticaj. Svaka patnja može postati izvor blagoslova. Isus ne zove svoje učenike na besmisleno trpljenje, ali poziva svoje da svako trpljenje prepoznaju kao što je on prepoznao svoj križ. To postaje sredstvo posvećenja, plodna zemlja ljubavi. Suočeni smo s brojnim patnjama. Isus je darovao sebe za spasenje čitavoga svijeta. Međutim, da bi plod njegove muke i smrti na križu uskrsnuo u svima nama, da bismo uživali plodove njegove ljubavi, potrebno je sjediniti se s njime. Isus zove svoje učenike da znaju svakog dana uzeti križ svoj i krenuti za njim. U tom sjedinjenju s Kristom svaki križ dobiva onaj smisao koji je Isusov križ razotkrio: žrtva iz ljubavi prema drugima.

fra Zvjezdan Linić

UZVIŠENJE SVETOG KRIŽA

Duhovne misli, ,

uzvisenje sv krizaBlagdan koji danas slavimo zove se Uzvišenje sv. Križa. Za nas kršćane križ je znak raspoznavanja. Uzvišenje svetoga Križa značilo je znak raspoznavanja vjere od vjere. Naše kršćanstvo prepoznatljivo je upravo po simbolu križa.

Mi sav svoj život živimo u znaku križa. Od samih početaka života naši su nam roditelji stavili na čelu znak križa što je posebno prisutno i u obredu krštenja. Taj znak križa kojim su nas naši roditelji obilježili znak je da su se od samih početaka brinuli za prenošenje i rast naše vjere.

Znak križa stoji i na završetku našega života, kada prestaje vjera, jer se tada otvaraju nebeski prostori; otvara se ono što je bilo upravo križem sakriveno, kada počinjemo promatrati Boga licem u lice. Bog će nam tada postati sasvim prisutan; to je svjetlost na kraju života. Tako na koncu ovozemnoga života na grob stavljamo znak križa na kojem je visio naš Gospodin i na kojem je izvojevao pobjedu za sve nas u čemu je i naša nada da ćemo upravo po Kristovom spasiteljskom djelu i mi biti spašeni.

Slaveći Blagdan Uzvišenja sv. Križa, pokušajmo u svojim srcima osjetiti poziv da se Kristu uvijek znamo što više približiti, da se s njima znamo sjediniti, da se ne bojimo postati slični njemu u trpljenju i u patnji, jer ako kroz svakoliko trpljenja i poniženja prođemo, ući ćemo u slavu Božju, bit ćemo proslavljeni kao što je proslavljen Onaj koji je na križu bio uzdignut za nas.

Kad god se križamo, a svaki dan se križamo, neka to bude znak da smo vjernici koji na živ način vjerujemo u Gospodina.

Neka svaki znak križa bude doista prava i živa ispovijest vjere, tako da se naš život posvećuje križem Gospodinovim.

KRIŽ NAŠ SVAGDAŠNJI

Duhovne misli, , , ,

Nalazimo se u vremenu korizme kad dublje i osobnije proživljavamo pitanje patnje, pitanje smisla trpljenja, pitanje bolesti, usamljenosti i mnogih drugih stvari što nam na prvi mah oduzimaju radost, polet, nadu i vjeru. Na to dublje i osobnije proživljavanje potiče nas Kristov primjer što ga pratimo putem njegova križnog puta. I ono što nam se u početku činilo besmislenim dobiva obrise smisla. Isus nas poziva da ga slijedimo na njegovom križnom putu i to vrlo konkretno. Svakog u njegovom životnom staležu, u njegovim životnim okolnostima, u njegovim životnim borbama i nadama. Poziva nas svakodnevno uzimati svoj križ. Ponekad ne znamo kako prihvatiti taj križ i gdje je uopće. Trebamo moliti milost da prepoznamo križ što nas izaziva da ga prihvatimo te da ga svakodnevno prihvaćajući rastemo u vjeri u nadi i u ljubavi.

nositi svoj križ Nastavi čitati KRIŽ NAŠ SVAGDAŠNJI →