Na svetkovinu Marijina uznesenja, cijela Isusova Crkva razasuta po svim kontinentima svijeta, među svim narodima i svim jezicima, okreče svoje oči i promatra dvije stvari: s jedne strane Blaženu Djevicu Mariju u njezinoj neizmjerno uzvišenoj slavi na nebu u društvu Presvetog Trojstva i nepreglednog mnoštva svetaca i svetica. S druge strane Crkva promatra i samu sebe na ovom zemaljskom putovanju prema istoj slavi koja ju u budučnosti ćeka. Zato se Crkva uspoređuje s Marijom i zove ju Majka Crkve, slika Crkve, suotkupiteljica i suspasiteljica Crkve a nadasve zagovornica svete Isusove Crkve. Mariju zovemo slika Crkve jer što je Bog učinio s Marijom to isto čini sa svojom Crkvom. Zato Crkva s pravom očekuje sve ono što je Bog Mariji učinio. Marija je i Majka Crkve jer se Crkva s pravom nada i očekuje da će njezina sudbina biti uvijek pod budnim okom Marijinim. Ona je suspasiteljica jer je zajedno s Isusom učinila sve za spasenje i otkupljenje ljudskog roda. Marija je i zagovornica Crkve. Ona sigurno želi da cijela Crkva dođe u istu slavu gdje je ona sada – u nebu. Crkva promatra Mariju kroz cijeli njezin zemaljski život ali na današnji dan Crkva s posebnim razmišljanjem promatra posljednje trenutke njezina života na zemlji, tj. završetak njezina zemaljskog života. Crva s jednom rečenicom izriče taj sudbonosni čas odlaska s ovoga svijeta i za Mariju kaže: „Kad je Marija završila tijek ovoga života Bog ju je dušom i tijelom uznesao u nebo“. Tako je Crkva od početka vjerovala i na koncu je tu istinu proglasila dogmom naše vjere. Ne ćemo danas naučno raspravljati o kakvom je tijelu riječ. Sveti Pavao kad govori o ovoj promjeni života kaže: „Ovo smrtno će se obući u besmrtno i ovo propadljivo u nepropadljivo“. To znači da Marijino tijelo više nije smrtno niti propadljivo. Više ne može trpjeti, ne može stariti, ne može biti bolesno i ne može više umrijeti. Najjednostavnijim riječima Crkva naznačuje onu neuporedivo veliku slavu kojom je sada Marija proslavljena. Bog je njezin život koji je bio do punine Bogu drag, kako je rekao anđeo: „Milosti puna. . .“ nagradio najvećom slavom. Nastavi čitati Uznesenje BD Marije – Velika Gospa
Arhiva oznaka: Marija
Gospa Karmelska ili Škapularska
Karmel je brdo u Palestini uz obalu Sredozemnoga mora odakle je prorok Ilija vatreno branio vjeru u Izraelu. U srednjem vijeku vjernici su počeli slaviti uspomenu na zaštitu Majke Božje, što ju je Gospa pružila nosiocima karmelskoga škapulara.
Ime „Karmel“ znači „plodna vrtna zemlja“. Uočit će to svaki palestinski hodočasnik koji prolazi kraj divnih karmelskih nasada. Tumači Svetoga pisma misle stoga da je Karmel slika prisutnosti pravoga Boga, slika ljupkosti i plodnosti njegove milosti, slika Djevice Marije, osobe što je nepodijeljena srca sva pripadala Bogu. Ona, osjenjena Duhom Svetim, postade mjestom, u kojem se Božja prisutnost na osobit način očitovala na blagoslov svima onima koji „gladuju i žeđaju za pravednošću“.
Karmelski je red za vrijeme križarskih vojna g. 1155. osnovao križar Bertold iz Kalabrije. U lijepoj karmelićanskoj crkvi na brde Karmelu u Haifi razni natpisi uklesani u mramor još i danas svjedoče o postanku karmelskoga reda. Pučka pobožnost Gospi Karmelskoj nastala 
je na temelju viđenja sv. Šimuna Stocka, trećega po redu generala karmelićanskog reda. Šimunu se ukazala Blažena Djevica Marija koja mu je tom prigodom dala škapular i obećanje da će svatko tko ga bude nosio i s njime umre biti pošteđen muka u paklu. Nastavi čitati Gospa Karmelska ili Škapularska
Presveto Ime Marijino
Ime u biblijskom i kršćanskom značenju nije samo oznaka po kojoj se ljudi međusobno razlikuju i po kojoj stječu svoj identitet, nego obuhvaća znatno dublju razinu, odnosno ime predstavlja, u najdubljem smislu riječi, samu osobu sa svim njezinim kompleksnim razinama i relacijama. Stoga su biblijskim osobama redovito nadijevana imena koja su imala određena značenja, a slično se činilo i u tradiciji Katoličke Crkve do najnovijih vremena, kada se pozorno pazilo da roditelji (nerijetko su to činili župnici) daju svojoj djeci takva imena koja su povezana s velikanima i istinama katoličke vjere.
Crkva je još odavno počela slaviti i Marijino ime, odnosno častiti Djevicu Mariju kao onu koja je posebna od svih ljudi, kao onu koja je izuzeta od grijeha, koja je sav svoj život predala Bogu i čijoj poslušnosti i spremnosti možemo zahvaliti da je imala čast, ali i tešku zadaću biti Majka Spasiteljeva. Po toj svojoj spremnosti i poniznosti Marija je nagrađena nebeskom slavom i postala je Majka Crkve i naša Majka. To su samo neki od vidova koje želimo objediniti dok častimo ime Marijino, odnosno zazivajući njezino ime molimo je da nam bude trajna zagovornica i pomoćnica u svakodnevnom životu. Prema povijesnim svjedočanstvima, kao blagdan Ime Marijino se počelo najprije častiti u španjolskoj biskupiji Cuenca još 1513. god., kasnije je prošireno i u Napuljskom Kraljevstvu, a u cijelu ga je Crkvu uveo papa Inocent XI., i to kao zahvalu za izborenu pobjedu kršćanske vojske nad Turcima kod Beča. Nastavi čitati Presveto Ime Marijino
Blažena Djevica Marija Kraljica
Mariju smijemo zvati kraljicom jer ima posebnu ulogu u djelu našega spasenja i otkupljenja. Među onim ljudima koji sudjeluju u djelu ljudskoga spašavanja Marija je na prvom mjestu. Ona je – kao nitko drugi – cijeloga života poslušno i na kraju pod križem sudjelovala u poslanju i žrtvi svoga Sina i tako postala najzaslužnijom ženom za sve čovječanstvo. U njezinu uznesenju, uzvišenju, od ponizne sluškinje koja je dušom i tijelom u nebeskoj slavi – gdje kraljuje zajedno sa Sinom Isusom Kristom – dovršava se put od križa do krune, preko trnja do ruža. Kao nova Eva ona predstavlja novo, otkupljeno čovječanstvo. Gospodin pogleda na poniznost svoje sluškinje., što potvrđuje i sama Marija u svojem hvalospjevu: „Odsad će me blaženom zvati svi naraštaji! Velika mi djela učini Svesilni, Sveto je ime njegovo!“ Nastavi čitati Blažena Djevica Marija Kraljica
Velika Gospa
Za vrijeme Drugog svjetskog rata u njemački koncentracioni logor u Auschwitz bila je odvedena jedna obična Židovka krojačica s dvoje malodobne djece. Još na putu prema logoru na dugom i mučnom putovanju majka je držala djecu za ruku i stalno im govorila: „Ne bojte se! Gdje ču biti ja, bit ćete i vi sa mnom“. Na ulasku u logor djecu su joj otrgnuli iz ruku i poslali ih u posebni logorski odjel. Majka ih više nije mogla niti vidjeti. Prolazili su strašni dani konc-logora za djecu i odrasle. U to vrijeme svaki je Židov, zatvorenik, mislio na spas vlastite kože a ova je majka krojačica neprekidno mislila na svoje dvoje djece. Svi su sanjali o bijegu i razmišljali kako to izvesti a majka krojačica zamislila je bijeg na poseban način. Dok su njezine kolegice zatvorenice spavale ona je od kojekakvih komadića materijala šivala odijelo jednako uniformi kakvu su nosili njemački logorski stražari. Nakon dugih mjeseci jednog ranog jutra kad su se stražari mijenjali ona je obukla svoje „stražarsko odijelo“ i među ostalim stražarima sretno se izvukla iz logora i pobjegla. Tako je nestala iz logora da nitko nije znao kako i na koji način. Nekoliko dana nakon bijega javili su posebnim tajnim kanalima njezinoj djeci: „Majka vam je pobjegla iz logora, živa je i zdrava i čeka vas.“ Djeca su se sjetila njezinih riječi: „Gdje ču biti ja, bit ćete i vi“ i zato su s velikom nadom čekali da se sastanu s majkom. Prolazili su mjeseci a majka je neprekidno smišljala plan za bijeg svoje djece iz logora. Uz pomoć jedne poštene Njemice, žene jednog njemačkog časnika, ona je na spektakularan način usred bijela dana pred stražarima izvela svoju djecu iz logora na slobodu. Kasnije je pripovijedala jednom novinaru o svom bijegu i bijegu njezine djece. Rekla je: „Nisam mogla ostaviti svoju djecu u logoru makar i pod cijenu vlastitog života.“ Nastavi čitati Velika Gospa
BLAŽENA DJEVICA MARIJA OD KRUNICE
Blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice uveden u Crkvu u zahvalu za veliku pobjedu kršćanske flote nad turskom u glasovitoj bitki kod Lepanta 7. listopada 1571. Pobjeda se pripisuje molitvi krunice na koju je pozvao 
cijelo kršćanstvo tadašnji papa sv. Pio V. Krunica je mnogima najdraža molitva. Divna, krasna molitva! Divna u svojoj jednostavnosti! Divna u svojoj dubini! U krunici više puta ponavljamo riječi koje je Djevica Marija čula od Arkanđela i od svoje rođakinje Elizabete. Crkva prihvaća te riječi. Može se reći da je krunica molitveni komentar, da je ona evanđelje siromaha. Izgovarajući, naime, riječi ’Zdravo Marijo’ ispred očiju duše prolaze glavni događaji iz života Isusa Krista. A sastoje se od otajstava radosnih, žalosnih i slavnih, koja nas postavljaju u živu zajednicu s Isusom po Srcu Njegove Majke!
U isto vrijeme, naše srce može u tim deseticama krunice promatrati sve oblike koji sačinjavaju život pojedinca, obitelji, naroda, Crkve i čovječanstva. Krunica je jedno od najmočnijih sredstva koje vjernik ima u svojim rukama da isporsi brojen milosti za sebe i potrebe drugih.
GOSPA KARMELSKA ILI ŠKAPULARSKA
16. srpnja Crkva slavi spomendan Blažene Djevice Marije od brda Karmela ili skraćeno Gospu Karmelsku. Riječ je o posebnoj pobožnosti, koja se obično naziva škapularska, a koju naročito njeguju karmelićanske redovničke i laičke zajednice.
Pučka pobožnost Gospi Karmelskoj nastala je na temelju viđenja sv. Šimuna Stocka, trećega po redu generala karmelićanskog reda.
Šimunu se ukazala Blažena Djevica Marija. Tom prigodom dala mu je škapular i obećanje da će svatko tko ga bude nosio i s njime umre biti pošteđen muka u paklu. Škapular je dio gornje odjeće što ju nose redovnici: benediktinci, cisterciti, premonstrati i karmelićani. Simbolički škapular, načinjen od komadića platna, nosi i pobožni puk, kao znak sudjelovanja u povlasticama i zaslugama pojedinoga reda. Najpoznatiji od tih škapulara jest karmelski kojega nose kao zalog zaštite Majke Božje.
POSVETNA MOLITVA GOSPI ŠKAPULARSKOJ
Blažena Djevice, Majko i Kraljice Karmela, posvećujem se tebi iz zahvalnosti i ljubavi; obećavam ti služiti u djetinjoj ljubavi i vjernosti. Po tvome uzoru hoću u vjeri i ljubavi slijediti tvoga Sina, Isusa Krista. Želim poput tebe molitvom, žrtvom i djelotvornom ljubavlju služiti Bogu i ljudima. Poslušaj, dobra Majko, moje obećanje i primi ga milostivo. Daj mi milost da pod tvojim okriljem ustrajem u vjernosti Kristu i njegovoj Crkvi. Amen
BEZGREŠNO ZAČEĆE BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Za ovaj marijanski blagdan mogli bismo reći da je lijep i nepoznat. Ni mnogi “bolji” kršćani ne znaju sadržaj blagdana, ne znaju reći što se tu zapravo slavi. I jedne i druge zbunjuje prije svega ime blagdana, sastavljeno od dviju riječi: “bezgrešno” i “začeće”.
Začeće novog čovjeka je čudesni događaj, crkveno bismo rekli trenutak ljudske suradnje s Bogom u stvaranju novog bića, veličanstveni trenutak. Blagdan “Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije” znači crkveni nauk da na Mariju nije prešao, istočni, praroditeljski grijeh. Bog ju je od “istočnog grijeha” sačuvao već u krilu njezine majke Ane i to zato što je Mariju tako unaprijed odabrao da bude majka Isusu Kristu. Blažena Djevica Marija očuvana je od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svoga začeća. Također, Marija nije bila lišena milosti posvetne, već je bila puna milosti dobivenih od Boga i živjela je život posve bez grijeha.
Ovaj blagdan se često zamjenjuje s događajem kada je Marija začela Isusa, radi se o dvije različite pojave. Blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, slavi se 8. prosinca. Ovu dogmu je svečano proglasio papa Pio IX., 8. prosinca 1854. god. Katolička Crkva vjeruje da dogma ima potporu u Bibliji. Arkanđeo Gabrijel nazvao je Mariju kao “punu milosti”, a crkveni oci nazivali su Mariju – Blaženom Djevicom. Prema katoličkoj teologiji, Marija je morala biti posve bez grijeha, da bi mogla začeti Isusa.
Evo što Katekizam Katoličke Crkve naučava o Bezgrešnom Začeću: “Da bi bila Spasiteljeva Majka, Marija je “bila od Boga nadarena darovima koji su u skladu s tako uzvišenom ulogom”. Arkanđeo Gabrijel, u času navještenja, pozdravlja je kao “milosti punu” (Lk 1, 28). I doista, da bi navještaju svoga poziva mogla dati slobodan pristanak svoje vjere, bilo je potrebno da bude sva nošena Božjom milošću.
Tako dogma o Bezgrešnom Začeću izjavljuje: Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća, jedinstvenom je milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha….”.
PRESVETO IME MARIJINO
Blagdan Imena Marijina počeo se slaviti i Španjolskoj već 1513. god. Nakon pobjede Turaka kod Beča 1683. god., papa Inocent XI, proširio ga je na čitavu Crkvu. Tako je bilo sve do reforme Kalendara. Da bismo bolje shvatili blagdan, recimo nekoliko riječi o napadu Turaka na Beč. Turci opkoljuju Beč i sve više stežu obruč, kako bi pobijedivši (osvojivši) Beč mogli nesmetano nadirati dalje u Europu. Hrvatska i Ugarska su već od njih ugnjetavani. Zapalila se crkva u blizini koje je bilo jako veliko skladište oružja i baruta. Prijetila je opasnost da to skladište ako dođe u doticaj s vatrom, dići će čitavi Beč u zrak. Građani Beča i vojnici obraćaju se Gospi. Požar se nenadano zaustavio. Bio je blagdan Velike Gospe. Taj događaj ulio je nadu u sve, vojnike je zahvatila volja da se i dalje odupiru Turcima. Bečke crkve, danju i noću bijahu pune vjernika koji su molili za pomoć. Toliko puta je zazvano Ime Marijino: «Sveta Marijo…». Na prvi pogled izgledalo je kao da se nebo oglušilo. Očekivao se još samo jedan napad i grad će pasti. Iznenada stiže pomoć – Poljska vojska – Jan Sobieski. Stigli su pod Beč na Malu Gospu – tada je narod osjetio izravnu Gospinu pomoć. Obrana je počela sv. Misom pod kojom je posluživao sam general Jan Sobieski. Na kraju mise rekao je vojnicima: »Pouzdavajući se u sveto i nepobjedivo Ime Marijino, hrabro naprijed! ». Poljaci takvom žestinom navaljuju da su se Turci razbježali i ostavili zastave i naoružanje. Na tu uspomenu papa Inocent XI proširuje blagdan na cijelu Crkvu, a Pio X ga utvrdio na dan te pobjede nad Turcima 12. 09.
Što bi taj blagdan želio nama reći danas?
Sigurno puno toga. Možemo krenuti od Domovinskog nam nametnutog rata. Takva sila s takvim i tolikim naoružanjem izgubila je rat. Što su radili oni koji nisu bili direktno uključeni u rat? Majke s djecom i ostalima svako večer, po krunici su zazivali u pomoć Ime Marijino: «Sveta Marijo…! »
Što čine vjernici danas? Mole, idu na sv. Misu, kršćanske majke i očevi rađaju i odgajaju djecu, bore se protiv lopovluka, nepravilnog bogaćenja, nastoje biti solidarni sa svima koji trpe…
Zahvaljujući zagovoru Marijinu i danas postoji tračak nade u poštenje, dobrotu, solidarnost, postoji nada u život…
MOLITVA
Sveta Marijo, odabrana među svim stvorenjima, Kćeri Boga Oca Svemogućega! Poslušaj naš ponizni glas, pun sinovske odanosti, Ti, Srce čitave Crkve! Tebi, izvore života, predajemo nade i očekivanja svih ljudi, osobito mladih, nemirnih u traženju pravednijeg i više ljudskog svijeta, i puni pouzdanja Te molimo: usmjeri njihove korake prema Kristu, prvorođencu obnovljenog čovječanstva, da se sva njihova nastojanja odvijaju u njegovu svjetlu te da se ispune njihove nade! Amen
MARIJINE KREPOSTI – PUT PREMA SVETOSTI
Učiti od Marije, najbolja je škola za svakog čovjeka na putu prema svetosti života. Zato razmišljajmo danas, što mi možemo naučiti od Marije.
A) MARIJA UVIJEK U DRUGOM REDU
Na prvome mjestu uvijek nam upada u oči da Marija ostaje u drugom redu! Ona ne stupa na pozornicu evanđelja u svjetlo reflektora. Poziv je to da se i mi zapitamo, da li nam je dostatna uobičajena pažnja koju nam nudi svakodnevnica, ili stalno tražimo još veću pažnju? Jesmo li sposobni iskazati zahvalnost prema drugima? Želimo li uvijek biti prvi, biti priznati i hvaljeni i samo za to živimo? Nastavi čitati MARIJINE KREPOSTI – PUT PREMA SVETOSTI