Arhiva oznaka: Srce Isusovo

Učite od mene

Duhovne misli,

Čitanja: Zah 9,9-10; Rim 8,9.11-13; Mt 11,25-30

Što danas vlada svijetom? Kakve sile? Kakva filozofija? Kakve misli? Želimo li odgovoriti na to pitanje moramo se okrenuti oko seb i gledati. Što ćemo vidjeti? Opazit ćemo najprije sebičnost. To je prvi i najveći motiv koji tjera ljude po ovom svijetu. Vidjeti samo sebe, a ne vidjeti drugoga postala je moda našega vremena. Drugo što ćemo primijetiti na ovom svijetu je gramzljivost. Ljudi su nezasitni. I onda kad sve imaju nikad im nije dosta. Odmah iza toga opazili bismo oholost, umišljenost, škrtost… Sve to vlada čovjekom i svijetom.

Čitajući današnje Evanđelje, lako ćemo opaziti da se Bog objavljuje, da Bog progovara, da Boga čuju, drže njegove zakone i zapovijedi, da od Boga traže riječi utjehe, da od Boga traže savjeta, da od Boga traže pomoć i zaštitu samo ljudi koje Isus zove “maleni”. To su ljudi koji pred Bogom stoje ponizno, koji Boga poznaju i priznaju za svoga gospodara. Takovi ljudi slijede Isusa i uče od njega svaku krotkost, bogoljubnosti i pobožnosti. Njima Isus objavljuje Oca nebeskoga. Isus jasno kaže: “Dođite k meni svi vi izmoreni, svi vi opterećeni i ja ću vas odmoriti”. Isus i dalje nastavlja: “Od mene učite jer sam krotka i ponizna srca. Ako tako činite naći ćete mir i spokoj u svojim srcima”. Taj mir i spokoj nestao je iz srdaca današnjih ljudi pa su zato nesretni. Često se događa da postanu toliko nesretni da podignu ruku na sebe i uzimaju si vlastiti život. Čovjek pravednik nalazi mir i spokoj i onda kad se očaj javlja u njegovoj duši. Takav čovjek može svladati sve teškoće i tjelesne i duševne. Nije se nikada čulo da se pobožan čovjek ubio, da je samoubojstvo učinio. Nije ta pojava poznata među vjernicima pa makar bili siromašni i bolesni i pritisnuti bilo kakvim zlom. Isus nam se stavlja kao uzor krotkosti i poniznosti. On nas uči da svakodnevno nosimo svoj križ i idemo za njim. Tada ćemo unatoč težine i teškoće života naći mir i spokoj u svojim dušama. To nam samo on može dati.

Molitva Presvetom Srcu Isusovome

Molitve

Molim te da me svojom predragocjenom Krvlju okrijepiš, ispuniš i zaštitiš sve članove moje obitelji. Isuse, ti si Gospodin moj i Gospodar moje obitelji, ti imaš svu vlast nad svima nama i nad svime što posjedujemo i radimo. Gospodine Isuse zaštiti svojom svetom Krvlju sva mjesta gdje živimo i boravimo, gdje se sada nalazimo, gdje radimo. Gospodine Isuse, spasi svojom Presvetom Krvlju mene i sve članove moje obitelji. Gospodine Isuse, spasi svojom Presvetom Krvi sve koje smo oštetili, ranili ili povrijedili. Gospodine Isuse, daj nam svoje ljubavi za sve ljude, osobito za one koji su nam teški, koje ne podnosimo ili ih ne volimo. Amen.

Oče naš, Slava Ocu

PRESVETO SRCE ISUSOVO

Duhovne misli, , ,

srceIsusovo„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti…”
Ako pročitamo ili čujemo da nekoga boli: zub, uho, glava, trbuh, srce, duša…, da bismo mogli suosjećati s tom osobom i razumjeti ju – moramo i sami imati to iskustvo i taj doživljaj. Inače, tuđe riječi i osjećaje doživjet ćemo kao prazan izričaj, bez dubokoga značenja onoga što te riječi izražavaju. Tako je i s izričajima ljubavi koje do nas dopiru. Ako nemamo iskustvo da smo od Boga ljubljeni, da smo doživjeli ljubav roditelja…, teško ćemo u sebi prepoznati ljubav koju bismo željeli drugima dati.
Božji odabir i ljubav prema izraelskom narodu, slika je njegove ljubavi prema svakom narodu i čovjeku pojedincu. Prisjećajući se onoga što je Bog učinio i čini za nas, pozvani smo takvom ljubavlju i mi ljubiti jedni druge. To je mjerilo ljubavi, pravde i istine koju nam donosi kršćanstvo. Imamo li u sebi ljubavi jedni prema drugima – imamo Boga u sebi! Tko ne ljubi, taj Boga ne poznaje, jer Bog = Ljubav.
Svjedoci smo vremena u kojemu se od „mudrih i umnih”, nameće ljudima sustav „društvenih vrijednosti” koje su često puta u suštoj suprotnosti s vrijednostima Evanđelja i Božjom zamisli o čovjeku. Od takvih prizemno-primamljivih „vrijednosti”, čovjek se s vremenom počinje osjećati degradiranim, poniženim, izigranim, malodušnim, razočaranim, depresivnim, izgubljenim… – unatoč prostoru, vremenu i okruženju koje i u većini može biti takvog duhovnog raspoloženja. Zato nas Isus poziva i privlači svojim srcem – da dođemo k njemu i učimo se od njega, jer on je ponizna i krotka srca – kako bismo pronašli spokoj dušama svojim. „Mudri i umni” u svojoj ludoj samodopadnosti, bahatosti i oholosti – sami sebe isključuju iz Božje ljubavi, koja se daje i otkriva malenima.

„Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama. ”
Ps 103