Arhiva oznaka: Srce Isusovo

Molitva Presvetom Srcu Isusovome

Molim te da me svojom predragocjenom Krvlju okrijepiš, ispuniš i zaštitiš sve članove moje obitelji. Isuse, ti si Gospodin moj i Gospodar moje obitelji, ti imaš svu vlast nad svima nama i nad svime što posjedujemo i radimo. Gospodine Isuse zaštiti svojom svetom Krvlju sva mjesta gdje živimo i boravimo, gdje se sada nalazimo, gdje radimo. Gospodine Isuse, spasi svojom Presvetom Krvlju mene i sve članove moje obitelji. Gospodine Isuse, spasi svojom Presvetom Krvi sve koje smo oštetili, ranili ili povrijedili. Gospodine Isuse, daj nam svoje ljubavi za sve ljude, osobito za one koji su nam teški, koje ne podnosimo ili ih ne volimo. Amen.

Oče naš, Slava Ocu

PRESVETO SRCE ISUSOVO

srceIsusovo„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti…”
Ako pročitamo ili čujemo da nekoga boli: zub, uho, glava, trbuh, srce, duša…, da bismo mogli suosjećati s tom osobom i razumjeti ju – moramo i sami imati to iskustvo i taj doživljaj. Inače, tuđe riječi i osjećaje doživjet ćemo kao prazan izričaj, bez dubokoga značenja onoga što te riječi izražavaju. Tako je i s izričajima ljubavi koje do nas dopiru. Ako nemamo iskustvo da smo od Boga ljubljeni, da smo doživjeli ljubav roditelja…, teško ćemo u sebi prepoznati ljubav koju bismo željeli drugima dati.
Božji odabir i ljubav prema izraelskom narodu, slika je njegove ljubavi prema svakom narodu i čovjeku pojedincu. Prisjećajući se onoga što je Bog učinio i čini za nas, pozvani smo takvom ljubavlju i mi ljubiti jedni druge. To je mjerilo ljubavi, pravde i istine koju nam donosi kršćanstvo. Imamo li u sebi ljubavi jedni prema drugima – imamo Boga u sebi! Tko ne ljubi, taj Boga ne poznaje, jer Bog = Ljubav.
Svjedoci smo vremena u kojemu se od „mudrih i umnih”, nameće ljudima sustav „društvenih vrijednosti” koje su često puta u suštoj suprotnosti s vrijednostima Evanđelja i Božjom zamisli o čovjeku. Od takvih prizemno-primamljivih „vrijednosti”, čovjek se s vremenom počinje osjećati degradiranim, poniženim, izigranim, malodušnim, razočaranim, depresivnim, izgubljenim… – unatoč prostoru, vremenu i okruženju koje i u većini može biti takvog duhovnog raspoloženja. Zato nas Isus poziva i privlači svojim srcem – da dođemo k njemu i učimo se od njega, jer on je ponizna i krotka srca – kako bismo pronašli spokoj dušama svojim. „Mudri i umni” u svojoj ludoj samodopadnosti, bahatosti i oholosti – sami sebe isključuju iz Božje ljubavi, koja se daje i otkriva malenima.

„Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama. ”
Ps 103