Naš Gospodin, Učitelj i Spasitelj nije sebi podigao nikakav spomenik – neki znak moči, vlasti, veličine nego je podigao veliki spomenik svoje neshvatljive ljubavi prema čovjeku, prema nama. Ponizio se je iz ljubavi prema nama i sišao u mali komadić kruha i vina da postane hrana i okrepa našim dušama na ovom zemaljskom putovanju, i kao poputbinu na našem zadnjem odlasku s ovoga svijeta te zalog našeg uskrsnuća i vječnoga života. Učinio je to najveće čudo svoje ljubavi na Zadnjoj večeri, uoči svoje gorke muke, u najozbiljnijem trenutku svoga zemaljskoga života s jednom snažnom napomenom svojim učenicima: “Uzmite i jedite od ovoga svi – Ovo je moje Tijelo koje će se za vas predati. Uzmite i pijte iz ove čaše svi ovo je moja Krv koja će se za vas i za mnoge proliti. To činite meni na spomen!”. Mi vjernici izvršavamo njegovu zapovijed kod svake svete mise i činimo čudo njegove ljubavi. Hrana našim dušama neprekidno se obnavlja na našim oltarima. Jednom godišnje u svakoj se župi preko cijeloga dana izloži pogledu sveta Hostija – znak kruha ili prilike kruha pod kojima se krije naš živi i uskrsnuli Isus Krist. Mi se vjernici dnevno hranimo tom nebeskom hranom, kruhom anđeoskim, kako se u pjesmi naziva. Nastavi čitati Tijelovo
Arhiva oznaka: Tijelovo

Svetkovina Tijelova
Današnjom svetkovinom Tijelova slavimo veliko otajstvo Kristove ljubavi ostavljeno nama ljudima u euharistijskom otajstvu, čime nam je Isus ostavio prigodu i mogućnost da se njime hranimo kao što učiniše i apostoli na posljednjoj večeri. Njegova želja da s ljudima podijeli puninu svoga života bila je toliko snažna da je nije htio ostvariti samo u jednom trenutku samo s nekolicinom ljudi, već je htio s cijelim čovječanstvom sklopiti savez neizrecive ljubavi. A da bi se to moglo dogoditi morao je doći sve do nas u posvemašnjoj poniznosti. Doista, htio je zahvatiti do srži ljudskoga bića, a ne svesti samo na usputni i površni događaj. Zato razmatrajući Božje djelovanje za nas vidimo da se radi o njegovom silasku k nama u ruhu poniženja, ali s ciljem da nas uzvisi do svoje slave. Svaki njegov silazak k nama uvijek je čin poniznosti i spuštanja iz vječne slave u našu vremenitu prizemljenost poradi nas i našega spasenja. Nastavi čitati Svetkovina Tijelova