Arhiva oznaka: vjera

Vjera u Uskrsloga

Duhovne misli

Čitanja: Dj 2, 42-47; Ps 118, 2-4. 13-15. 22-24; 1Pt 1, 3-9; Iv 20, 19-31

Događaj Uskrsa nastavlja se kroz sve uskrsne nedjelje. Svojim ukazanjima Krist učvršćuje vjeru svojih učenika. Učinak uskrsnuća je neopisiva radost zbog Isusove prisutnosti među učenicima. Dok je Isus s njima nema ni straha ni žalosti. Tako je bilo u prvoj Crkvi. Ta ista Isusova prisutnost u Crkvi i ta ista radost zbog Isusove blizine nastavlja se i u današnjoj Crkvi, ali na drugi način – na sakramentalni način.

No, ovu radost i vjeru od samih početaka pa do danas prate i beskrajne sumnje i nevjere. U novost, koja je nastala uskrsnućem, svi se žele uvjeriti. Sami su se apostoli željeli uvjeriti da je Krist uskrsnuo i da je živ. Sama riječ „uvjeriti“ sastoji se od dviju riječi. Prva riječ je „u“, a druga riječ je „vjera“. To znači da se u vjeru treba ući. Vjera nije odijelo u koje se čovjek po potrebi oblači nego je vjera jedna stvarnost u koju se životom ulazi, a onda se od vjere živi. Kaže Pismo: „Pravednik od vjere živi. “ To pak znači da vjera mora postati mjera života ili pravilo života.   Nastavi čitati Vjera u Uskrsloga →

„Nevjerni“ Toma apostol

Duhovne misli, , , ,

Sveti Toma apostol možda je najpoznatiji po nevjeri u Isusovo uskrsnuće nakon što je čuo za nj, no ubrzo nakon što je vidio Isusa rekao je „Gospodin moj i Bog moj! “. Toma je u popisu apostola u evanđeliste Mateja na sedmom mjestu, u Marka i Luke na osmom, a u Djelima apostolskim na šestom mjestu. Sv. Ivan Evanđelist spominje Tomu u četiri zgode, ali je zacijelo najljepša ona u susretu s Uskrslim. Toma je bio onaj koji je učenicima rekao u zgodi s Lazarom: „Hajdemo i mi umrijeti s njim! “ Kad je Isus na oproštajnoj večeri s učenicima blagovao i govorio im o nebeskim stanovima, Toma je bio onaj koji je rekao: „Gospodine, ne znamo kamo ideš? Kako bismo poznavali put! “ U zgodi Uskrsnuća, kad se Isus ukazao učenicima drugi put, kad je već i Toma bio s njima, rekao mu je Isus: „Pruži prst ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik! “. Toma odgovori: „Gospodin moj i Bog moj!“ Nastavi čitati „Nevjerni“ Toma apostol →

DIVOVI

Duhovne misli,

Nakon što je dvije godine taborovao u blizini gore Sinaj, narod Izraelski se je našao pred ulazom u Kanaan – od Boga obećanu zemlju. Bog im je rekao neka pošalju 12 izvidnika koji će procijeniti zemlju i ljude koji u njoj žive. Kada su izvidnici ugledali snagu Kanaanaca i veličinu njihovih gradova, desetorica od njih rekoše: „Ne možemo! “. Dvojica rekoše: „Možemo! “

U čemu je bila razlika?

Desetorica su uspoređivali snažne i velike ljude koje su vidjeli sa sobom i učinili su im se ogromni – poput divova. Dvojica – Kaleb i Jošua – uspoređivali su te iste divove s Bogom, i veličina divova se je smanjila.

„Gospodin je s nama“ rekoše oni. „Ne bojte ih se! “ (Br 14, 9)

Nevjera nam priječi nadvladati teškoće – neosvojive gradove i nepobjedive divove. Nevjera se brine o njima, razmišlja o njima i stvara ih većima nego što stvarno jesu.

Vjera, s druge strane, iako nikada ne umanjuje opasnosti i teškoće u bilo kojim okolnostima, otklanja svoj pogled od njih i upravlja ga prema Bogu i računa na njegovu nevidljivu prisutnost i moć.

Koji su vaši „divovi“?

Navika koje se niste u stanju osloboditi?
Napast kojoj se ne možete oduprijeti?
Težak brak? Kćerka ili sin ovisnici?

Ako usporedimo sebe sa svojim teškoćama mi ćemo uvijek biti nadvladani.

Vjera gleda dalje od naše snage i veličine problema.
Vjera gleda u veličinu vječno prisutnog i svemogućeg Boga.

Dragi moj Bože, kada me „divovi“ u mojem životu počnu nadvladavati strahom, pomozi mi vjerovati Tebi.

Kada strah zakuca na tvoja vrata, neka ih tvoja vjera otvori.

MOLITVA ZA VJERU

Duhovne misli,

Gospodine Isuse, Sine Boga živoga. Molimo te za vjeru koja će biti jača od svake sumnje. Želimo vjerovati, Gospodine, da si živ, prisutan, u svojoj Crkvi a osobito u presvetom Oltarskom Sakramentu, da znadeš za svakog od nas i za sve ono što nam se u životu događa. Želimo vjerovati da nas ljubiš i potvrđuješ u svakom trenutku našeg života. Želimo vjerovati da nas trebaš i da bez nas ne možeš provesti svoj plan, ali jednako tako nam je potrebna vjera, da ni mi bez tebe ne možemo biti sretni ni uspješni, ako tvoj blagoslov nije nad nama. Želimo vjerovati da nam opraštaš svako zlo i svaki grijeh za koji se kajemo, te da nam daješ novi život po sakramentima Pomirenja i Euharistije. Vjerujemo u tebe Isuse. Vjerujemo da nas čekaš u vječnosti, s desna Boga Oca i da nas pred Ocem zagovaraš, a jednom ćeš nas, u času naše smrti, i priznati pred Ocem kao svoje prijatelje, bude li naš život u istini i ljubavi za tebe i braću ljude.

ŽIVA VJERA

Duhovne misli

U današnjem svetom Evanđelju slušali smo kako Isus hvali vjeru jednog rimskog časnika: „Takve vjere nisam našao u Izraelu. ”

vjera-rimskog-satnikaZbog ovih Isusovih riječi vrijedno je razmisliti o našoj vlastitoj kršćanskoj vjeri. Ponajprije, vjeru nitko nije sam zaslužio. Vjera je čisti Božji dar kojega Bog nudi i daje svakomu čovjeku, svakomu koji je želi primiti. Nije dosta biti upisan u neku vjersku grupaciju, u neke vjerske knjige. Na žalost, ima danas jako puno i katolika koji su nevjernici, a upisana su im imena u knjigu krštenika. Taj ih upis ne će spasiti. Sveti Ivan evanđelista kaže: „Vjera bez djela je mrtva. ” To znači da mnogi tobožnji vjernici nose mrtvu vjeru.

Mnogi Židovi su bili čvrsto uvjereni da su oni pravi vjernici i Božji miljenici. No, vidite, Isus nije pohvalio ni jednoga od njih za pravu vjeru. Očito da im je vjera bila mrtva ili šepava.

Molili su Isusa da usliša ovog vojnika samo zato jer im je sagradio sinagogu. Mislili su da je to za njih dosta. No, Isus ga ne hvali zbog toga. Isus ga nije pohvalio zato što je sinagogu izgradio. Isus ga hvali za njegovu vjeru, kad je rekao: „Ja vjerujem, ako ti samo rekneš riječ, moj će sluga biti zdrav. ” Očito da ni ovaj stotnik ne misli da je to puno što je dao sagraditi sinagogu. Stotnik misli sasvim drugačije. On vjeruje u Isusa i njegovo božanstvo, u njegovu božansku moć i dobrotu. Sebe čak smatra nedostojnim da se Isus pojavi u njegovoj kući, jer on nije Izraelac, ali ima zato veliku i pravu vjeru i ljubav prema Bogu i bližnjemu. Zbog te ljubavi prema židovskom narodu i drugim ljudima on gradi i sinagogu. Iz iste ljubavi prema svome sluzi on se nada i čvrsto vjeruje da će ga Isus uslišati. Ima li kod nas kršćana još takve vjere?

Da li bi Isus mogao pohvaliti našu vjeru ili bi možda morao reći: „Nisam među vama kršćanima našao prave vjere”?

Naučimo vjerovati od ovog rimskog vojničkog časnika i izgraditi u sebi vjeru koju bi Isus mogao pohvaliti. Ne trebamo gledati čudesa. Dosta je samo čuti Isusovu riječ i toj riječi iskreno povjerovati.

VJERA BEZ DJELA JE MRTVA

Duhovne misli, ,

ljubi bliznjega svogaOsnivač jedne kršćanske sekte – crkve tzv. Metodista – John Wesley jednom je sanjao da je došao pred paklena vrata, pokucao je na vrata, a izađe đavolski vratar. Wesley ga odmah upita: „Koga imaš tu u paklu? ” Đavao veselo odgovori: „Puno ih imam. ” Dalje pita Wesley: „A ima li u paklu Anglikanaca? ” „Ima ih mnogo. ” Pita dalje: „Ima li Luterana? ” „Da, ima ih mnogo. ” – odgovara đavao. „Ima li baptista? – pita Wesley. „Ima dosta” – odgovara đavao. „Ima li prezbiterijanaca? ” „O da, imam ih mnogo. ” „Ima li pravoslavnih? ” „Ima, ima jako puno. ” „Ima li katolika? ” „Ima ih jako mnogo. ” Na kraju je Wesley, osnivač metodista potiho upitao đavla: „Ima li možda koji metodista u paklu? ” „Da, da, reče đavao. Ima ih jako, jako puno. ”

Wesley je bio jako uzrujan i razočaran pa požuri prema nebu. Pokuca na nebeska vrata, a sveti Petar samo malo odškrinu vrata i nebeska svjetlost udari Wesleya u oči pa upita hitro Petra: „Jesu li na nebu katolici? ” Petar polako odgovori: „Nema ni jednoga”. „Ima li anglikanaca? ” „Ne, ni jednoga. ” „A ima li luterana, baptista, pravoslavnih? ” „Od takvih ovdje nije niti jedan. ” Onda Wesley onako bojažljivo upita Petra: „Ima li koji metodist u nebu? ” „Ne, nema ni jednoga. ” Wesley je samo drhtao i pita na kraju svetog Petra: „Koga onda imaš na nebu? ” Petar veselo odgovori: „Imam puno dobrih i vjernih ljudi. ”

Jest, na nebu ne postoje nikakve vjerske grupacije. Nebo ne prima nikakve vjernike pod kojekakvim imenima. Nebo prima samo pravednike koji su ovdje živjeli i ljubili Boga i svoga bližnjega. To je ona prava vjera koja otvara nebesa.