Bliži se kraj crkvene godine koja završava blagdanom Krista Kralja. A svaki nas kraj godine podsjeća na obračun. Taj će se obračun dogoditi pred Bogom – vječnim sucem. Bog nije nikamo otputovao nego je svakom čovjeku, svakome od nas, dao nekoliko talenata. Nekome više, nekome manje a svi smo dobili zadatak pametno upravljati primljenim talentima. Najveći Božji talenat je naš Život. Kad se budemo pojavili pred Bogom – sucem, pitat će nas u što ste upotrijebili darovani život? Primili smo u životu i neke sposobnosti. I za njih će nas pitati Vječni Sudac; u što ste ih upotrijebili. Pitanje je: Jesmo li donijeli umnožene darove života i sposobnosti ili smo ih zakopali, sakrili ili ludo upotrijebili? To je važno i sudbonosno pitanje. Jao onome koji će doći praznih ruku, koji  će reći Bogu: “Znam da si strog i bojali smo se nešto dobra poduzimati da ne pokvarimo. Tim odgovorom bismo sebe osudili.

Kaže jedna priča kako se skupilo mnoštvo ljudi pred rajskim vratima čekajući dok Sv. Petar otvori vrata. Tu su zamatali svoje  manje ili veće pakete koje su k Bogu donijeli. Samo je jedan čovjek stajao bez paketa. Nije imao ništa. I kaže priča, otvore se vrata, a ono mnoštvo stane pred Boga i svaki otvara svoj paket i pokazuje Bogu što je u njemu. Kad je došao zadnji u redu pred Boga, a nije imao nikakvog paketa, reče Bogu: “Ja nemam ništa. Ništa nisam znao raditi. Ja sam bio samo komedijaš na kraljevom dvoru. Ja sam ljude zabavljao i nasmijavao”. Bog mu odgovori: “Dobro, dobro! Tebi sam dao samo taj talenat da možeš ljude nasmijavati. Svoj talenat si pametno upotrijebio. Uđi u  radost svoga gospodara”.