Čitanja: Jš 24,1-2a.15-18b; Ps 34,2-3.16-23; Ef 5,21-32; Iv 6,60-69

Kad je Bog izveo Izraelski narod iz Egipta uz velike znakove i čudesa, sklopio je s njime Savez pod brdom Sinaj. Dao im je svoj zakon da ga vrše a za uzvrat on će njih dovesti u njihovu zemlju gdje više neće robovati nego živjeti kao slobodni ljudi. Četrdeset su godina lutali pustinjom iskušavani mnogim nedaćama, ali su teško zaboravljali egipatske bogove.

Višestoljetni običaji uvriježili su se u narodu pa je Jozua koji je poslije Mojsijeve smrti vodio narod, prije nego li će zaposjesti svoju zemlju tražio od naroda čvrsto odluku da će ostaviti štovanje tuđih bogova i odlučiti se za štovanje pravoga Boga. Jozua je sebe stavio kao primjer i uzor: “Ja i moj dom služit ćemo Gospodinu.” Dobar primjer urodio je plodom te se čitav narod odlučio na štovanje pravoga Boga i odbacio tuđe kumire. Tu su u Sihemu obnovili svoj Savez s Bogom.

U Svetom Evanđelju slušamo Isusa. Svojim apostolima, učenicima i čitavom mnoštvu Isus iznosi novi odnos čovjeka i Boga ako čovjek želi imati vječni život. Taj novi odnos između Boga i čovjeka utemeljen je na novoj hrani – kruhu s neba. To je Isusovo tijelo koje on daje za život svijeta. Kruh s neba – tijelo Isusovo je novi uvjet za život. Po tom jelu i piću sklopljen je Novi Savez s Bogom i po tom Savezu između Boga i čovjeka u Novom zavjetu čovjek se mora sam odlučiti. Događalo se tada, a i danas se događa da mnogi ne žele ni čuti za novi uvjet života i zato odlaze. Taj im je Isusov govor tvrd i ne sviđa im se. Njihova je slobodna odluka da li će ga slijediti ili ne će ali tom odlukom snose njezine posljedice.

Apostoli su se odlučili za taj novi uvjet života i zato Petar odgovara Isusu: “Kome bismo otišli? Ti jedini imaš riječi života vječnoga.” Neka to bude i naš odgovor Isusu i danas i uvijek.