ČITANJA: Iz 22, 19-23; Ps 138, 1-3. 6. 8bc; Rim 11, 33-36; Mt 16, 13-20

Iz današnjeg Evanđelja vidimo da je Isus svojim apostolima postavio pitanje kamo i gdje ljudi njega svrstavaju kad o njemu razgovaraju? Apostoli su mu iznosili ljudsko razmišljanje o Isusu: „Jedni kažu da si Ivan Krstitelj. Drugi kažu da si prorok Ilija. Treći opet kažu da si prorok Jeremija ili barem neki od proroka“. Onda Isus postavlja isto pitanje ali ovaj puta pita apostole: „Što vi mislite tko sam ja? “ To znači gdje me vi smještate? Na to pitanje prvi se javio odgovoriti Šimun: „Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga“. Ovim odgovorom Šimun je Isusa smjestio u onaj pravi odnos prema Bogu i prema ljudima. Prema Bogu Isus je Sin Božji, a prema njima Isus je Krist, tj. od Boga poslani, Spasitelj – Pomazanik Božji. I za nas postoji jedno važno pitanje. Gdje sam ja, gdje si ti, gdje smo mi u odnosu prema Isusu? Gdje se sami smještamo a gdje nas Isus smješta? Kad bi mi pitali Isusa: „Isuse, što ti kažeš gdje sam ja“? Što bi nam Isus na to odgovorio? Možda bi rekao: „Ti si posinjeni sin Božji, ti si moj brat“. Ili bi možda rekao: „Ti su izgubljeni sin Božji, ti si otpali i nezahvalni moj brat“. Gdje smo mi? Gdje sam ja, gdje si ti u odnosu prema Isusu? Pokušajmo iskreno danas na to pitanje sami sebi odgovoriti. Jesmo li mu blizu njega ili smo možda daleko od njega. Jesmo li smo okrenuti prema njemu prijateljski ili pak neprijateljski? Po tom odnosu moći ćemo odrediti svoj položaj i prema vječnosti. Hoće li naša budućnost biti utemeljena i dostignuta u Kristu Sinu Božjemu ili će naša budućnost biti izgubljena s materijalnim dobitkom kome smo se priklonili? Ozbiljno o tome razmislimo i ako je potrebno, stavimo se na pravo mjesto gdje ćemo biti sa Kristom.