Naš Gospodin, Učitelj i Spasitelj nije sebi podigao nikakav spomenik – neki znak moči, vlasti, veličine nego je podigao veliki spomenik svoje neshvatljive ljubavi prema čovjeku, prema nama. Ponizio se je iz ljubavi prema nama i sišao u mali komadić kruha i vina da postane hrana i okrepa našim dušama na ovom zemaljskom putovanju, i kao poputbinu na našem zadnjem odlasku s ovoga svijeta te zalog našeg uskrsnuća i vječnoga života. Učinio je to najveće čudo svoje ljubavi na Zadnjoj večeri, uoči svoje gorke muke, u najozbiljnijem trenutku svoga zemaljskoga života s jednom snažnom napomenom svojim učenicima: “Uzmite i jedite od ovoga svi – Ovo je moje Tijelo koje će se za vas predati. Uzmite i pijte iz ove čaše svi ovo je moja Krv koja će se za vas i za mnoge proliti. To činite meni na spomen!”. Mi vjernici izvršavamo njegovu zapovijed kod svake svete mise i činimo čudo njegove ljubavi. Hrana našim dušama neprekidno se obnavlja na našim oltarima. Jednom godišnje u svakoj se župi preko cijeloga dana izloži pogledu sveta Hostija – znak kruha ili prilike kruha pod kojima se krije naš živi i uskrsnuli Isus Krist. Mi se vjernici dnevno hranimo tom nebeskom hranom, kruhom anđeoskim, kako se u pjesmi naziva.
Na svetkovinu Tijelova, pred Isusom upirući svoje oči u tu malu bijelu Hostiju, znak njegove prisutnosti među nama, mi razmišljamo: Kolika je bila ljubav i velikodušnost našega Spasitelja prema nama. Razmišljajući o toj dobroti i ljubavi mi u sebi potičemo svoje unutarnje moči te pokušavamo domisliti kako i na koji način uzvratiti ljubav za ljubav. Današnja nam svetkovina ne bi ništa koristila ako ne bismo došli do spoznaje njegove ljubavi prema nama i čvrste odluke da vratimo ljubav za ljubav našemu Spasitelju Isusu Kristu. Neka današnja svetkovina probudi i potakne takove misli i dobre odluke u nama.
Je li Tijelovo zapovjedni blagdan i trebamo li na Tijelovo ići na misu? Što je uopće zapovjedni blagdan i na što nas obavezuje?
Zapovjedni blagdani, u Katoličkoj crkvi su dani crkvene godine na koje vjernici trebaju nazočiti misi i uzdržati se od teških poslova koji priječe iskazivanje štovanja Bogu, radost koja je vlastita danu Gospodnjem ili potreban odmor duše i tijela. Zapovjedni blagdani u Katoličkoj crkvi sve su nedjelje u godini, a tu spadaju Uskrs, Duhovi i još neki značajniji dani, te svetkovine: Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije, Božić, Marija Bogorodica, Bogojavljenje, Sveti Josip, Uzašašće, Sveti Petar i Pavao, Tijelovo, Velika Gospa i Svi sveti. Međutim, biskupske konferencije mogu, uz odobrenje Apostolske Stolice neke od zapovjedanih blagdana ukinuti ili premjestiti na nedjelju, što se redovito događa. U Hrvatskoj su zapovjedane sljedeće svetkovine: Božić, Tijelovo, Velika Gospa i Svi sveti.
Katolici u Hrvatskoj rado svetkuju i blagdane koji (više) nisu zapovjedni poput Bogojavljenja, Svijećnice, Uzašašća, Svetog Petra i Pavla, Male Gospe, Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, drugog dan Uskrsa i Božića i dr. Katekizam Katoličke Crkve navodi bolest, skrb za dojenčad, dobivanje oprosta od vlastitoga župnika kao opravdane razloge za izostanak sa svete mise na zapovjedni blagdan. Dakle, oni koji namjerno i svjesno izostave misu na te dane čine teški grijeh. HKR
Kada se počelo obilježavati Tijelovo?
Blagdan Tijelova slavimo devetog četvrtka nakon Uskrsa čime obilježavamo ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak. Tijelovo se slavi od 12. stoljeća kada se časnoj sestri augustinki iz belgijskog samostana u Liegeu, svetoj Julijani u jednom viđenju punog mjeseca ukazala mrlja na mjesecu. Mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu kojom bi se trebao častiti Presveti Oltarski Sakrament. Sveta Julijana čula je glas s neba koji je istaknuo tri razloga za ustanovljenje takvog blagdana: učvršćivanje vjere u sam Presveti sakrament, jačanje vjernika klanjanjem sakramentu i javno pružanje zadovoljštine za uvrede nanesene Presvetom sakramentu.
HKR