1. čit: Pnz 8, 2-3. 14-16 – Hranio te manom za koju nisi znao.
Ps: 148: slavi jeruzaleme, gospodina.
2. čit: 1Kor 10, 16-17 – Jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi.
Ev: Iv 6, 51-58 – Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.« Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo? « Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«

Naš Gospodin, Učitelj i Spasitelj nije sebi podigao nikakav spomenik kao znak moći, vlasti ili zemaljske veličine. Umjesto toga, ostavio nam je najveći spomenik svoje neizmjerne ljubavi prema čovjeku, prema svakome od nas. Iz ljubavi se ponizio i sakrio pod prilikama maloga komadića kruha i vina kako bi postao hranom i snagom našim dušama na zemaljskom putu, poputbinom na posljednjem prijelazu s ovoga svijeta te zalogom uskrsnuća i vječnoga života. To najveće čudo svoje ljubavi Isus je ustanovio na Posljednjoj večeri, uoči svoje gorke muke, u najozbiljnijem trenutku svoga zemaljskog života. Tada je svojim učenicima ostavio snažnu zapovijed: „Uzmite i jedite od ovoga svi: ovo je moje Tijelo koje će se za vas predati. Uzmite i pijte iz ove čaše svi: ovo je moja Krv koja će se za vas i za mnoge proliti. Ovo činite meni na spomen.“

Vjernici tu Isusovu zapovijed izvršavaju pri svakoj svetoj misi, gdje se uvijek iznova obnavlja čudo njegove ljubavi. Na našim oltarima neprestano nam se daruje hrana za dušu. Jednom godišnje, u svakoj župi, tijekom cijeloga dana vjernicima se na klanjanje izlaže Presveta Hostija – znak kruha pod kojim je stvarno prisutan živi i uskrsnuli Isus Krist. Mi se tom nebeskom hranom, „kruhom anđeoskim“, kako ga nazivamo u pjesmama, svakodnevno duhovno hranimo i jačamo. Na svetkovinu Tijelova, promatrajući malu bijelu Hostiju i upirući pogled u znak Isusove prisutnosti među nama, razmišljamo kolika je bila ljubav i dobrota našega Spasitelja prema čovjeku. Razmatranje te ljubavi potiče nas da u sebi probudimo želju odgovoriti ljubavlju na njegovu ljubav.

Današnja svetkovina ne bi imala pravoga smisla kada ne bismo dublje spoznali koliko nas Isus ljubi i kada u srcu ne bismo donijeli čvrstu odluku da mu uzvratimo ljubavlju, vjernošću i životom po Evanđelju. Neka zato ova svetkovina probudi u nama zahvalnost, vjeru i iskrenu odluku da još više ljubimo našega Spasitelja Isusa Krista.