Danas smo čitali iz knjige Ponovljenog zakona. Mojsije, sluga Božji, je stao pred narod na kraju dogog putovanja strašnom pustinjom i kroz četrdeset godina. Bog je tako vodio svoj narod da ga iskuša – da vidi hoće li držati njegove zapovijedi. Kušnja je bila teška. Nestalo im je u pustinji vode i kruha. U toj kušnji nastalo je mrmljanje naroda protiv Boga i protiv Mojsija: “Zar ste nas doveli u ovu pustinju da žeđom i glađu pomorite nas i našu stoku? ” U tim nevoljama Mojsiju nije preostalo drugo nego da moli za svoj narod. Bog je čuo molbu i poslao im manu. Mojsije im odgovori: “To je kruh koji vam Bog šalje.

Tako nas izvješćuje knjiga Izlaska. Sada kad su bili na kraju pustinje i na kraju dugog putovanja, sasvim blizu “Obećane zemlje” Mojsije ih želi posjetiti na sve te čudesne događaje kojima je dobri Bog obasipao svoj izabrani narod. Važnije od sve materijalne hrane je Božja riječ koju Bog preko sluge Mojsija šalje svome narodu. Zbog toga opominje Mojsije: “Nemoj zaboraviti Gospodina Boga svoga koji te je kroz pustinju izveo a onda hranio “Manom” u pustinji i pojio vodom iz suhe pećine. “. Tim je djelima Bog pokazao veliku brigu i ljubav prema svom narodu.

Drugi događaj o kome smo danas čitali zbio se u gradiću Kafarnaumu. Naime, dan prije dok je Isus propovijedao uz Genezaretsko jezero, u pustom kraju, slušalo ga je silno mnoštvo. Sav je taj narod ogladnio. Tada je Isus načinio veliko čudo; s pet hljebova i dvije ribice nahranio je mnoštvo od pet tisuća muškaraca, ne računajući žene i djecu. To su čudo vidjeli njegovi učenici, ali i svi oni koji su od tog kruha i tih ribica jeli. Normalno je da su svojima kod kuće pripovijedali o tom čudesnom događaju koji je Isus učinio. Drugog dana nagrnulo je veliko mnoštvo pred onu kuću u gradu Kafarnaumu gdje je Isus boravio sa svojim učenicima. Bila je to, vjerojatno, Petrova kuća jer je Petar bio iz grada Kafarnauma koji se nalazi uz samu obalu Genezaretskog jezera. Tu su pred kućom čekali Isusa da se pojavi iz kuće. Kad Isus izađe i ugleda silno mnoštvo naroda reče im: “Znam zašto ste došli. Nije vam važan čudesni znak nego želja za kruhom da se opet nasitite”. Isus koristi njihovu želju za kruhom da im ponudi jedan drugi kruh koji ne održava samo ovaj zemaljski život, nego daje i osigurava vječni život. Zato im Isus govori: “Ja ću vam dati kruh od kojega ne ćete više ogladnjeti”. Brzo su mu rekli: “Daj nam toga kruha”. Isus tada nastavlja: “Ja sam taj kruh. Moje tijelo bit će jelo i moja krv bit će piće”. Te riječi nisu im išle u glavu pa su mnogi otišli jer nisu mogli shvatiti neki drugi kruh osim ovog zemaljskog. Za kruh koji daje vječni život nisu još ni čuli. Zbog toga Isus dalje nastavlja: “Tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijeke, a tko ne bude jeo od ovoga kruha ne će imati života u sebi”. Zar nije to velika ponuda čovjeku? Badava dobiti kruh i to kruh za život vječni. . Današnji blagdan, zvan Tijelovo, doziva nam u pamet ovu Isusovu ponudu. Ako prihvatimo to što nam Isus daje imat ćemo život u izobilju. Ako ga pak odbijemo, izgubit ćemo svoj život. Uzimajmo taj kruh svaki puta kad se sastajemo kod svete Mise. Taj će nas kruh jačati i u ovom zemaljskom životu da se zla možemo očuvati, ali najvažnije je to što nam taj Kruh osigurava vječni i sretni život s Bogom.

preč Vjekoslav Gabud