Kakva je moja ideja, moje iskustvo, moj doživljaj Boga?
Svatko ima neki doživljaj, neko iskustvo Boga. I ono je od bitne važnosti za naš duhovni život, našu upućenost prema Bogu. Što je to iskustvo, jasnije i snažnije, više nas oslobađa od navezanosti na stvorenja, više nas povezuje s Bogom. Osnovno iskustvo imamo kad smo uvjereni da negdje Nešto postoji. Najviše, apsolutno iskustvo imaju blaženi uronjeni u Boga.
Što je naše iskustvo jače, mi se brže približavamo Bogu.
Sveto Pismo oslikava nam Boga kao ljubav oca prema sinu, majke prema djetetu, zaručnika prema zaručnici, muža prema ženi, prijatelja prema prijatelju.
Isus nam dokazuje da Otac ljubi sve ljude, da nikoga ne isključuje. Kao Dobri pastir Bog traži one koji su odbjeglu ili zalutali i raduje im se. Kao žena uporno traži mene – izgubljenu drahmu. Kao Otac koji iščekuje i dočekuje mlađeg sina koji ga je napustio, grli ga u ljubavi i vraća mu izgubljeno dostojanstvo. Ljubav Božja prema nama tako je velika da za nas daje svoga vlastitog ljubljenog Sina.
Riječima i djelima Isus oslikava Boga kao Oca koji nastoji svim silama, na sve načine, svoju djecu ohrabriti, pomoći im, učiniti ih sretnima. Slijedi ih i traži neumornom ljubavlju, kao da ne bi mogao biti sretan bez njih.
Predmet posebne Isusove ljubavi bili su: carinici; grešnici; izgubljeni narod; oni koji su bili bez nade, beznačajni pojedinci, izgubljeni slučajevi. . . Najvjerniji i najjači izričaj Božje ljubavi prema nama jest sam Isus, posebno na križu, koji iz ljubavi prema Ocu i nama umire u najstrašnijim mukama.
Danas ljudi teško vjeruju da Božja ljubav upravlja svemirom i ljudskom sudbinom zbog mnogih vanjskih zala, nepravdi i tvrdoće života, te zbog čovjekove grijehom ranjene naravi i nutarnje nemoći da sam ljubi.
Iskustvena spoznaja najviše ovisi o čistoći našeg srca. Čisto srce Boga ljubi iznad svega, nije ničim zarobljeno. Sa sigurnošću prepoznaje Boga u svim stvarima, u svim događajima, u svim doživljajima.