Zapitamo li se ponekad tko je najveći u kraljevstvu nebeskom? Živimo li i mi život dostojan vječne gozbe s Bogom? Ili i dalje lutamo tražeći smjernice, pravi put u nebo?

Isus je i sišao na zemlju ne bi li nas naučio kako živjeti. Trebamo se obratiti i postati kao djeca da bismo ušli u kraljevstvo nebesko. Kao djeca biti maleni, otvoreni, iskreni, ponizni…

Tko hoće da bude najveći, svima treba biti poslužitelj. Tko hoće da bude prvi, treba biti sluga.

Djela, a ne samo riječi! Ali ta djela ne moramo činiti tako da ih ljudi vide. Ne moramo sjediti u prvom redu u crkvi, biti uključeni u sve aktivnosti da bi nas ljudi cijenili. Ne hvaliti se postignutim. Bog vidi i on će nam uzvratiti. „Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen“ (Mt 23,12).

Sjetimo se vjere rimskog satnika. Iako je bio na visokom položaju u društvu, državi, nije bio ohol, nadmen, grub. Molio je Isusa da dođe da mu ozdravi slugu. Ponizio se, zamolio i smatrao sebe nedostojnim da mu Isus uđe u kuću. A vjerovao je da samo jedna Isusova riječ može pomoći, ozdraviti.

Evanđelje je objavljeno jednostavnima (Lk 10,21)! Objavljeno je malenima, a ne mudrima i umnima! Onima koji su čista srca, ponizni, a ne oholi, nadmeni. Što vrijedi čista vanjština, ako nam je nutrina puna grabeža i pakosti?! Postali smo licemjerni! Izvana sijamo, a iznutra smo truli! Pohlepni smo, i u smislu materijalnog i u smislu pohvala. Samo da budemo primjećeni! I, često, nekad nesvjesno, živimo i takve osobe držimo uz sebe. Osobe koje su materijalno osigurane (jer nam mogu priskočiti u pomoć), ali i one koje su na visokom položaju u društvu. Jesu li doktor, psiholog, profesor iznad krojača, frizera, stolara?! Isus je bio stolar. Njegov zemaljski otac je bio stolar. Bio je jednostavan. Jer, jednostavni, prosti ljudi najlakše pronalaze put do drugih, do nečijeg srca, duše. Bitna je pristupačnost, jednostavnost, poniznost, a ne oholost, nadmenost.

Nemojmo se uhvatiti u zamku Zloga, da nas zavedu sjaj i raskoš, titule i obrazovanje. Bitno je znati mudro živjeti, težiti i ići ka nebesima, a ne imati sve znanje ovoga svijeta. Takve osobe će nam više pomoći na našem putu ka kraljevstvu nebeskom. Takvi će nas jačati u vjeri i neće sprečavati naše posvećenje. Isus je bio poslužitelj. Onda možemo i mi biti takvi. Tko je najveći u kraljevstvu nebeskom? „Tko je najmanji među vama svima, taj je velik“ (Lk 9,48)!

Jelena Pinter