Prije Isusa, mnogi su drugi Božji poslanici koji su u ime Božje došli ljudima noseći im Božju poruku, tj. otkrivenu volju Božju, naputak, savjet, pouku, putokaz Božji koji čovjeka vodi spasenju. Svi ti Božji ljudi ne prilaze čovjeku na neki bučan način nego tiho, gotovo nečujno, nepoznato, maleno a ljudi čekaju veliku halabuku. Bog prilazi čovjeku kao blagi povjetarac koji ohlađuje čovjeka. Zato su uvijek ljudi odbacivali Božje poslanike pa i samog Isusa, Sina Božjega. Isusa današnje Evanđelje gleda u židovskoj bogomolji ili sinagogi gdje su se subotom Židovi okupljali i čitali Sveto Pismo i molili te razgovarali o Božjim djelima. Isus je uzeo knjigu Svetog Pisma – čitao i tumačio Božju riječ ali slušatelji nisu bili zadovoljni. Najprije su sa zavišću pitali: „Odakle ovomu mudrost i znanje? Zar nije on drvodjelja, sin Josipov i Marijin? “ Odmah ga zatim žele poniziti iznoseći njegovo siromašno porijeklo: „Nisu li mu i rođaci među nama? “ Da je Isus sebi pribavio moć, silu, bogatstvo, slavu i da je ondje pred njima pokazao čudesnu svoju veličinu možda bi mu bili pljeskali a ovako su ga izrugali pitajući se: „Tko si ti? “

Zato je Isus jednom zgodom rekao: „Hvala ti, Oče, što si ovo objavio malenima a sakrio oholicama“. Sigurno jest jedno: da Bog progovara tiho ljudskom srcu i samo ga ponizni čuju i razumiju bez obzira preko koga došla Božja poruka. Ljudi se uvijek ponašaju na isti način. I danas na isti način a vjesnici Božje poruke doživljavaju istu sudbinu. Što danas svašta pripisuju i govore o svećenicima samo da bi obezvrijedili njihovu poruku? Mnogi govore „pa i on je krvav pod kožom“, on jede, on pije, on se zabavlja, on se bogati, on je kao i mi i još svašta drugo i ono što ne znaju o njima govore samo zato da obezvrijede njihovo propovijedanje, da ne bi morali povjerovati i obratiti se. No, Božja poruka se čuje i preko vrijednih i preko nevrijednih usana. Tko čuje i obrati se spasit će se a tko ne uzvjeruje osudit će se.