Današnje Evanđelje iznosi Isusovo mišljenje o jednom problemu koji se neminovno javlja u svakoj zajednici. Taj se problem javlja kad se pojedini član ne obnaša ili ne vlada po pravilima te zajednice, kad njegov život i njegovo vladanje postane zlo i loše za tu zajednicu. Mogli bismo takvo vladanje ili takav iskorak nazvati zlom ili pogreškom ili naprosto grijehom. Danas je ovdje riječ o tom problemu u zajednici koja se zove Isusova Crkva. Članove te zajednice ne povezuje krvno srodstvo, nego zajednička vjera i duhovni život započet na Sv. Krstu. Imamo iste poglavare, a zajednička nam je briga postići vječni život i spasenje. U toj se zajednici mogu vrlo lako pobrkati međuodnosi grijehom i zlom svake vrste. Kako riješiti taj problem? Isus iznosi i preporuča samo jedno sredstvo, a to je opomena. Isus nabraja čak četiri vrste opomene: prva je nasamo “u četiri oka”, druga je “pred svjedocima”, treća je “pred cijelom Zajednicom”, a kao četvrti odnos, Isus iznosi, ako se ništa od prve tri opomene ne ostvari “neka ti bude kao poganin” tj. izopćenje iz zajednice. Svaka od ovih opomena mora u sebi sadržavati pravdu, kritiku, a napose veliku ljubav. Opomena ne smije imati ni trunka mržnje ili osvete. Opomenu bez ljubavi Isus kritizira u usporedbi: “Kako vidiš trun u oku brata svoga a ne vidiš brvna u svom oku. Izvadi najprije brvno iz svog oka pa ćeš bolje vidjeti trun u oku tvoga brata”. Sve vrste opomene moraju imati samo jedan cilj, a to je spasiti grješnika. Ako ga opomeneš pa se popravi, kaže Isus, spasio si svoga brata. Ako ga opomeneš a on ne posluša, on će propasti ali ti ćeš se spasiti. Ako pak ne opomeneš i on zbog toga propadne kriv si za propast svoga brata. Prvo neka se danas ispitaju roditelji. Opominju li oni svoju djecu?