Tajna Trojstvenog Boga nadilazi ono što shvaćamo. Trojstveni Bog je Biće koje po svojoj biti ljubi, koje živi od ljubavi i za ljubav: Otac govori: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina“ (Mt. 3, 17). Sin govori: „Moja je hrana da vršim volju Onoga koji me je poslao! “ Ova uzajamna upravljenost jedne Osobe prema drugoj živi u njima kao treća osoba – Duh Sveti, Njihova Ljubav, njihovo zajedništvo, njihov Život. Tajna Presvetog Trojstva otkriva nam da Bog nije samac, da je Bog u biti zajedništvo. On je u sebi neizreciva Sreća. On želi druge učiniti sretnima kao što je On.

U toj nakani stvara čovjeka na svoju sliku, sebi slična: da mu može pokloniti svoju sreću, svoj Život, svoju Ljubav. „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori. “ (Post l, 26). Kao što je Bog u biti Biće koje je trojstveno, koje živi u zajedništvu i od zajedništva osoba, tako i čovjek postiže svoju puninu, svoj smisao, svoju bit kad ostvari zajedništvo ljubavi s Bogom i drugim ljudima. Ono po čemu je Bog Bog, po tome je i čovjek čovjek – po zajedništvu, po Ljubavi. Što se čovjek više otvori prema Bogu i bližnjemu, to je više čovjek, jer je to sličniji Bogu.

Čovjek je po svojoj biti traženje Boga, jer je u njemu najjača težnja za ljubavlju. Čovjek je potpun čovjek kada ljubi i kada je ljubljen. Čovjek je potpuno sretan kada je ozračen ljubavlju. Čovjek je siguran da ide prema Cilju samo onda kada napreduje u ljubavi. Kristove nam riječi trebaju neprestano odzvanjati u ušima i u srcu: „Ostanite u mojoj ljubavi. Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete vršili moje zapovijedi, kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi”(Iv. 15, 9).

Isus Krist zapovijeda da ljubimo, jer zna da bez ljubavi ne možemo ostvariti sliku Božju, ne možemo doći k Njemu. On zna da je naše srce sebično i zato od nas traži bezuvjetno izlaženje iz sebe, traži da se pretačemo u druge.

Učenik kojega je Isus posebno ljubio najdublje je shvatio ovu Kristovu zapovijed. Zato nam govori: „Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer ljubav dolazi od Boga i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. . . U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe”. (1 Iv. 4, 7).

Kad tražimo Boga – ljubimo! Kad nalazimo Boga – ljubimo!

Otac daje Sina, jer ljubi. Mi dajemo najdraže kad ljubimo! Ljubav se uvijek daje! Ne zaustavlja se, dok se posve ne preda! Tako ulazi u tajanstveni život trojstvene Božje Ljubavi.

p. Slavko Pavin