(ČITANJA: Zah 9, 9-10; Ps 145, Rim 8, 9. 11-13; Mt 11, 25-30)

Što danas vlada svijetom? Želimo li odgovoriti na to pitanje moramo se okrenuti oko seb i gledati. Što ćemo vidjeti? Opazit ćemo najprije sebičnost. Vidjeti samo sebe, a ne vidjeti drugoga postala je moda našega vremena. Drugo što ćemo primijetiti na ovom svijetu je gramzljivost. Ljudi su nezasitni. I onda kad sve imaju nikad im nije dosta. Odmah iza toga opazili bismo oholost. Vidjeli bismo ljude koji uvijek sebe stavljaju na prvo mjesto i misle o sebi i ono što nisu. Lako bismo dalje opazili umišljenost. Vrlo često bismo mogli vidjeti nasilje. To su samo od nekih poroka svijeta i s tim porocima ili manama čovjek želi ovladati ovim svijetom. Čitajući današnje Evanđelje, lako ćemo opaziti da se Bog objavljuje, da Bog progovara, da Boga čuju, drže njegove zakone i zapovijedi, da od Boga traže riječi utjehe, da od Boga traže savjeta, da od Boga traže pomoć i zaštitu samo ljudi koje Isus zove „maleni“. To su ljudi koji pred Bogom stoje ponizno, koji Boga poznaju i priznaju za svoga gospodara. Takovi ljudi slijede Isusa i uče od njega svaku krotkost, bogoljubnosti i pobožnosti. Njima Isus objavljuje Oca nebeskoga. Isus jasno kaže: „Dođite k meni svi vi izmoreni, svi vi opterećeni i ja ću vas odmoriti“. Isus i dalje nastavlja: „Od mene učite jer sam krotka i ponizna srca. Ako tako činite naći ćete mir i spokoj u svojim srcima“. Taj mir i spokoj nestao je iz srdaca današnjih ljudi pa su zato nesretni. Čovjek pravednik nalazi mir i spokoj i onda kad se očaj javlja u njegovoj duši. Takav čovjek može svladati sve teškoće i tjelesne i duševne. Nije ta pojava poznata među vjernicima pa makar bili siromašni i bolesni i pritisnuti bilo kakvim zlom. Isus nam se stavlja kao uzor krotkosti i poniznosti. On nas uči da svakodnevno nosimo svoj križ i idemo za njim. Tada ćemo unatoč težine i teškoće života naći mir i spokoj u svojim dušama. To nam samo on može dati.