Čitanja: Zah 9,9-10; Rim 8,9.11-13; Mt 11,25-30

Što danas vlada svijetom? Kakve sile? Kakva filozofija? Kakve misli? Želimo li odgovoriti na to pitanje moramo se okrenuti oko seb i gledati. Što ćemo vidjeti? Opazit ćemo najprije sebičnost. To je prvi i najveći motiv koji tjera ljude po ovom svijetu. Vidjeti samo sebe, a ne vidjeti drugoga postala je moda našega vremena. Drugo što ćemo primijetiti na ovom svijetu je gramzljivost. Ljudi su nezasitni. I onda kad sve imaju nikad im nije dosta. Odmah iza toga opazili bismo oholost, umišljenost, škrtost… Sve to vlada čovjekom i svijetom.

Čitajući današnje Evanđelje, lako ćemo opaziti da se Bog objavljuje, da Bog progovara, da Boga čuju, drže njegove zakone i zapovijedi, da od Boga traže riječi utjehe, da od Boga traže savjeta, da od Boga traže pomoć i zaštitu samo ljudi koje Isus zove “maleni”. To su ljudi koji pred Bogom stoje ponizno, koji Boga poznaju i priznaju za svoga gospodara. Takovi ljudi slijede Isusa i uče od njega svaku krotkost, bogoljubnosti i pobožnosti. Njima Isus objavljuje Oca nebeskoga. Isus jasno kaže: “Dođite k meni svi vi izmoreni, svi vi opterećeni i ja ću vas odmoriti”. Isus i dalje nastavlja: “Od mene učite jer sam krotka i ponizna srca. Ako tako činite naći ćete mir i spokoj u svojim srcima”. Taj mir i spokoj nestao je iz srdaca današnjih ljudi pa su zato nesretni. Često se događa da postanu toliko nesretni da podignu ruku na sebe i uzimaju si vlastiti život. Čovjek pravednik nalazi mir i spokoj i onda kad se očaj javlja u njegovoj duši. Takav čovjek može svladati sve teškoće i tjelesne i duševne. Nije se nikada čulo da se pobožan čovjek ubio, da je samoubojstvo učinio. Nije ta pojava poznata među vjernicima pa makar bili siromašni i bolesni i pritisnuti bilo kakvim zlom. Isus nam se stavlja kao uzor krotkosti i poniznosti. On nas uči da svakodnevno nosimo svoj križ i idemo za njim. Tada ćemo unatoč težine i teškoće života naći mir i spokoj u svojim dušama. To nam samo on može dati.