Upute za (zajedničko) moljenje Časoslova sv. Mihaela ark.

Naslovi dijelova časoslova napisani su ŠTAMPANIM slovima. Naslove ne čitamo naglas.

Ovakvim kosim slovima su napisane upute za moljenje.

+ označava mjesto kad se trebamo prekrižiti.

U zajedničkom moljenju, tekst podebljanih slova čita predmolitelj, a tekst napisan ovakvim „običnim“ slovima čitaju svi zajedno.

U zajedničkom moljenju Časoslova, himan započinje predmolitelj čitajući prvi redak (stih), a zatim svi zajedno nastave recitirati. Drugi način je moliti himan u „dva kora“ (zbora): predmolitelj i skupina vjernika na njegovoj strani predmole prvu kiticu, a druga strana (u crkvi) moli drugu kiticu i tako dalje naizmjenično.

U himnu na kraju svakoga stiha (i kitice) treba biti kratka pauza („odah“) u moljenju.

I psalmi/hvalospjevi mogu se moliti u „dva kora“ (zbora). Prvi kor je onaj uz predmolitelja i moli prvi i drugi redak/stih. Drugi kor moli treći i četvrti redak/stih u psalmima i tako dalje naizmjenično s prvim korom.

+ je „fleksa“ u pjevanju i kratka pauza u čitanju.

* označava kratku pauzu (za „odah“).

Nakon himna ili psalma može se napraviti mala stanka da bi u tišini srca mogla odzvanjati Riječ Božja koja je netom prije bila pročitana te tako možemo razmišljati o Božjoj poruci nama.

Ant. je kratica za riječ „antifona“. Antifona je „pripjev“, tj. glavna misao molitve (psalma i hvalospjeva). U zajedničkom moljenju prvu antifonu (svakoga psalma/hvalospjeva) započinje čitati predmolitelj, a dovrše svi nazočni, dok antifonu nakon psalma ili hvalospjeva čitaju svi molitelji zajedno.

[Aleluja!] u „uglatim zagradama“ ne izgovara se u korizmi.

(Tekstovi u ovakvim zagradama kod pojedinačnog moljenja se ne trebaju izgovarati.)

((Tekstove u ovakvim dvostrukim zagradama ne treba izgovarati, osim kad se ti pslami pjevaju. A kad se u ovakvim dvostrukim zagradama nalazi tekst antifone nakon koje se psalam pjeva, onda se ova antifona ipak pročita prije psalma.))

U zajedničkom moljenju Odgovora na Božju riječ naizmjenično mole predmolitelj i svi ostali nazočni molitelji.

U zajedničkom moljenju prošnje (molbenicu) čita predmolitelj ili (redom) ostali molitelji.

  1. označava ZAZIV u prošnjama (molbenici), koji se na kraju svake prošnje (zajednički) ponovi.

U prošnjama pod „(Tjedna nakana molitvene zajednice sv. Mihaela…)“ molit ćemo se na zajedničku tjednu molitvenu nakanu molitvene zajednice sv. Mihaela. Tjedne molitvene nakane bit će objavljene u Župnom listiću i na web-stranicama župe.

U prošnjama se mogu dodati i druge molitve. U zajedničkom moljenju te dodatne molitve trebaju biti vezane uz zajedničke potrebe („nakane“) molitelja.

„Jutarnja (molitva)“ se moli ujutro (ili prijepodne).

„Dnevna (molitva)“ je molitva „po danu“.

„Večernja (molitva)“ se moli navečer.

„Povečerje“ je molitva „prije spavanja“.

Prva molitva dana može biti „Pozivnik“. U Pozivniku se čita ili prvi ili drugi ponuđeni psalam s antifonama. U zajedničkom moljenju psalam obično čita predmolitelj sam, dok antifonu ponavljaju svi prisutni zajedno. Ako se Jutarnja (ili Večernja) molitva moli nakon „Pozivnika“, tada se preskače uvodni blagoslov u Jutarnjoj (ili Večernjoj) molitvi te se nastavlja s himnom.

Nakon Povečerja može se izmoliti i jedna „antifona“ Blaženoj Djevici Mariji (str. 210.)

Po želji, himni, psalmi, Evanđeoski hvalospjev i Očenaš mogu se pjevati. O načinima pjevanja možete pročitati u poglavlju „Kako pjevati himne, psalme i hvalospjeve“ (na stranici 213.).