Uskrsnim jutrom, kad je prvi od svih ljudi Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek, izašao iz groba utvrđene su nove smjernice i nove nade za čovječanstvo. Smrt koju nikada prije nije mogla nadvladati ljudska sila vladala je milenijima ljudskog boravka na zemlji. Ljudi su osjećali nepobjedivost smrti. Znali su da ih negdje čeka u zasjedi, negdje na putu njihova života i znali su da će ih zaskočiti i njima ovladati. Još joj nitko do sada nije pobjegao. Jest istina – ljudi su toliko moćni svojim umom da su pronalazili i danas još pronalaze dosta moćna oružja protiv smrti. Nekada gotovo nepobjediva sušica, danas je posvema svladana. Nekada gotovo neizbježna smrt od upale pluća danas je antibioticima posve odstranjena iz ljudskog društva. Nekada neizbježna smrt od raznih unutarnjih upala, danas je nadvladana kirurškim nožem. Ali koliko je god čovjek hitao iz pobjeda u pobjedu nad smrću, smrt je uvijek pronalazila načina da konačno svlada čovjeka. Ako već nije uspjela prije, u starosti je svakog čovjeka našla. Lijeka protiv starosti niti je bilo, niti će ga biti. Ona je nužnost ljudskoga života.Smrt je spretnija od svih ljudskih izuma. Kad čovjek misli da je konačno svladao mnoge infektivne bolesti, kad misli da je ovladao tehnikom kirurškog noža, kad u ruci drži močne antibiotike, kad posjeduje elektronske aparate za brze intervencije na čovjekovom zdravlju, smrt ipak nemilosrdno kosi na cestama, u zraku, pod zemljom na moru i na kopnu. Smrt čeka čovjeka za njegovim stolom, na radnom mjestu. Čeka ga i danas i često kuca na vrata njegova života u obliku neizlječivog raka. Mogli bismo nabrajati još mnogo i mnogo ljudskih uspjeha ali još više ljudskih neuspjeha u borbi protiv smrti. Ništa nas od toga ne može utješiti jer sve ljudsko saznanje ipak nas vodi k smrti.
Isus Krist, sramotno je ubijen na križu i pokopan uz gradske zidine grada Jeruzalema, već je treći dan poslije smrti ustao iz groba i pokazao ljudima nove vidike njihova uspjeha, pokazao je ljudima da ima lijeka protiv smrti, pokazao ljudima da je oštrina smrti jednom zauvijek svladana i to na način koji je Bogo-čovjek Isus Krist iznašao i nama ljudima ostavio kao jedan i jedini uspješan lijek protiv smrti.
Kako je Isus Krist izvojevao pobjedu nad smrću mi ne znamo, ali znamo što je nama rekao – znamo da nam je obećao sigurno uskrsnuće ako u Njega vjerujemo i po njegovu zakonu živimo.
Mi smo, draga braćo, već zakoračili prvi korak prema uskrsnuću. Bilo je to onda kad smo kao mala djeca bili donešeni u crkvi na sveto Krštenje. Piše apostol Pavao: “Koji god smo kršteni u smrt smo njegovu kršteni i krštenjem smo zajedno s njime ukopani u smrt, ali se odmah kad smo bili njemu po krštenju prirasli, pokazala nad nama i zora uskrsnog jutra”. Zato piše sv. apostol Pavao: “Sada hodimo u novosti života”. Ta novost je u novoj nadi. Živjeti bez nade znači živjeti bez vidika svoje budućnosti. Bez nade živjeti znači gledati smrt pred sobom. Mi pak živimo u novosti života, u novoj nadi i pred sobom gledamo uskrsno jutro. Pred nama jest, doduše još zemaljska smrt, ali pred nama je i uskrsnuće. Kad bismo jednom do kraja postali svjesni svoje budućnosti, mi, kršćani, ne bismo trebali nikada biti tužni. Što nam se, naime, može dogoditi, što nas može obeshrabriti kad bismo čvrsto vjerovali da ćemo slavno kao i Krist ustati iz groba na novi i vječni život?
Draga braćo! Nije dosta samo vjerovati, nije dosta samo čekati uskrsnuće – za uskrsnuće treba živjeti. Piše dalje apostol Pavao: “Znamo, braćo, Krist pošto uskrsnu više ne umire, smrt više njime ne gospoduje. Što umrije grijehu, umrije jednom zauvijek, a što živi, živi Bogu. Tako i vi. Smatrajte sebe mrtvima grijehu i živima Bogu u Kristu Isusu”.
Draga braćo! To znači da smo mi odlučili ne živjeti po grijehu ako čekamo slavno uskrsnuće. Za grijeh smo mrtvi, za Boga smo živi. Plod grijeha je smrt i tko živi po grijehu živi za smrt, a tko živi po Kristu, živi za život.
Noćas se po svem svijetu skupljaju milijuni kršćana, ne spavaju nego bdiju i mole. Vjerojatno da u proslavljanju Kristova uskrsnuća gledaju i svoju budućnost. Sigurno da ih je vjera dovela na uskrsno bdijenje. I u našoj crkvi ima podosta onih koji nisu redovito s nama na nedjeljnim misama, ali su ipak svi oni noćas svojim dolaskom željeli pokazati da se i oni nadaju uskrsnuću jednako kao mi. Vjerojatno da je problem života i smrti problem ne samo nama kršćanima nego svim ljudima na zemlji. Svaki na svoj način traga za rješenjem toga problema.
Draga braćo! Mi znamo gdje treba tražiti rješenje problema života i smrti. No, nije to baš tako jednostavno zato što to znači svoj vlastiti život usmjeriti prema uskrsnuću – to znači svoj život otimati grijehu, jer plod grijeha je smrt. Onaj koji se nada uskrsnuću taj će nastojati živjeti tako da bude dostojan uskrsnuća.
U toj vjeri i nadi svima vama i vašima želim da ua proslavljanju Isusova uskrsnuća ojačate svoju vjeru u vlastito uskrsnuće. Želim vam sretan Uskrs, ne samo blagdan Uskrsa, nego neka bude sretan i vaš Uskrs koji u vjeri čekate. Amen.
Molimo Gospodina da sve vjernike potakne na zauzetu budnost u iščekivanju Spasitelja.
Varaždinska biskupija
